Clivia és un gènere de monocotiledònies oriündes d'Àfrica meridional. Són perennes no llenyoses, amb fulles de color verd fosc, llargues i estretes que produeixen raïms de flors acampanades vermelles o ataronjades al final d'una llarga tija, semblant als Lilium. De les 6 espècies conegudes, Clivia miniata i les seves varietats híbrides són les més àmpliament conreades, amb flors que oscil·len entre el vermell ataronjat fosc i el groc pàl·lid. Es conreen a Bèlgica, França i Xina.
Clivia és un gènere de monocotiledònies oriündes d'Àfrica meridional. Són perennes no llenyoses, amb fulles de color verd fosc, llargues i estretes que produeixen raïms de flors acampanades vermelles o ataronjades al final d'una llarga tija, semblant als Lilium. De les 6 espècies conegudes, Clivia miniata i les seves varietats híbrides són les més àmpliament conreades, amb flors que oscil·len entre el vermell ataronjat fosc i el groc pàl·lid. Es conreen a Bèlgica, França i Xina.
Clivia er en slægt af enkimbladede dækfrøede planter fra det sydlige Afrika.
Stub
Klivio estas genro de unukotiledonaj plantoj angiospermoj indiĝene el suda Afriko de la provinco de Sud-Afrika Respubliko nomata Natalo.
Ili apartenas al la familio Amarilidacoj, subfamilio Amaryllidoideae. Ofte ili estas nomataj Kaffir lilio, Natala lilio kaj Arbusta lilio tio estas latine Clivia miniata.
Klivio estas genro de unukotiledonaj plantoj angiospermoj indiĝene el suda Afriko de la provinco de Sud-Afrika Respubliko nomata Natalo.
Ili apartenas al la familio Amarilidacoj, subfamilio Amaryllidoideae. Ofte ili estas nomataj Kaffir lilio, Natala lilio kaj Arbusta lilio tio estas latine Clivia miniata.
Klivija (lat. Clivia) biljni rod iz porodice zvanikovki. Pripada mu ukupno 6 priznatih vrsta i jedan hibrod.
Za cvjećarsku proizvodnju značajna je samo C. miniata Regel.. Potječe iz Južne Afrike. U Englesku je prenesena 1854. godine. U domovini se bujno razvija od svibnja do listopada, a za velikih suša vegetacija joj prestaje i počinje njezino dozrijevanje. Klivija nije prava lukovičasta biljka ali ima lukovičastu stabiljku koju obuhvaćaju debeli listovi, pa sliči lukovici. Listovi su joj zimzeleni, oblikom podsjećaju na remen. Iz zemlje uvijek izlaze u parovima, iz debeloga višegodišnjeg rukavca, povijeni su prema van te dugački 60 cm. Cvjetna stapka na vrhu nosi veliki štitac s 10 - 20 crvenih cvjetova. Cvat se pojavljuje u kasno proljeće, nikad iz sredine biljke.
Može se razmnožavati sjemenom i vegetativno.
Takvo razmnožavanje je veoma skupo jer treba velik broj matičnih biljaka. S matične se biljke otkidaju i ukorjenjuju bočni izbojci koji izbijaju na donjem i mesnatom dijelu starije biljke. Najbolji su izbojci s 4 - 5 razvijenih listova i s nešto korijenja. Ranu koja na matičnoj biljci ostane nakon što se izbojci otkinu treba naprašiti ugljenim prahom. Otkinuti se izbojci sade u lonce s lakim pjeskovitim supstratom. Ukorjenjuju se pri 15 - 20° C. U prvo vrijeme zalijeva ih se umjereno. Kad izbojci počnu rasti, prignojavaju se i više zalijevaju.
Traje dvije do tri godine. I za to su potrebne matične biljke. Za dobivanje sjemena pelud se mora kistom prenijeti s cvijeta na cvijet. Ostavlja se 4 - 7 plodova po biljci da dozru. Od oprašivanja do zrelog sjemena protekne 9 - 10 mjeseci. Sjeme se sije u lončiće ili sandučiće. Supstrat se sastoji od treseta i sitnog pijeska (omjer 1:1). Sije se na razmak 3 - 5 cm, prekrije se supstratom i sjeni do nicanja. Iznikne neravnomjerno za 3 - 6 tjedana pri temperaturi 20 - 22° C. Kad biljčica naraste 6 - 9 cm, pikira se u sandučiće na razmak 6 x 6 cm. Drugi put se pikira u lončiće promjera 8 cm. U travnju sljedeće godine ponovno se presađuje u lončiće promjera 10 cm. Treće godine u travnju presađuju se u lonce promjera 12 - 13 cm. Budući da biljke nejednako niču, različite su veličine, pa se pri presađivanju moraju razvrstati. Najrazvijenije biljke procvatu nakon dvije godine.
Jedanput na tjedan u vegetaciji, a za vrijeme mirovanja (listopad - studeni) se ne gnoji.
Cijelu godinu kliviju treba držati na istome mjestu. Prezimljuje na temperaturi 12 - 15 C. Nije osjetljiva na suhi zrak. Ne podnosi vodu stajaćicu. Preko ljeta se dobro zalijeva. Za vrijeme mirovanja treba je držati na suhome. Na hladnome mjestu gotovo je i ne treba zalijevati. Listove joj treba čistiti od prašine. Dok su biljke mlade, presađuju se svake godine, a starije se biljke presađuju rjeđe. Presađuju se odmah nakom cvatnje.
Klivija (lat. Clivia) biljni rod iz porodice zvanikovki. Pripada mu ukupno 6 priznatih vrsta i jedan hibrod.
Za cvjećarsku proizvodnju značajna je samo C. miniata Regel.. Potječe iz Južne Afrike. U Englesku je prenesena 1854. godine. U domovini se bujno razvija od svibnja do listopada, a za velikih suša vegetacija joj prestaje i počinje njezino dozrijevanje. Klivija nije prava lukovičasta biljka ali ima lukovičastu stabiljku koju obuhvaćaju debeli listovi, pa sliči lukovici. Listovi su joj zimzeleni, oblikom podsjećaju na remen. Iz zemlje uvijek izlaze u parovima, iz debeloga višegodišnjeg rukavca, povijeni su prema van te dugački 60 cm. Cvjetna stapka na vrhu nosi veliki štitac s 10 - 20 crvenih cvjetova. Cvat se pojavljuje u kasno proljeće, nikad iz sredine biljke.
Klivija (Clivia) – amarilinių (Amaryllidaceae) šeimos augalų gentis. Kilę iš Pietų Afrikos. Neturi svogūno kaip kiti šios šeimos atstovai. Klivijų yra 4 pagrindinės rūšys: raudonoji klivija (Clivia miniata), Gardeno klivija (Clivia gardenii), bestiebė klivija (Clivia coulescens) ir kilnioji klivija (Clivia nobilis), bet šiuo metu yra išvesta daugybė clivia miniata ir kitų klivijų veislių. Šio augalo pavadinimas kilęs iš 1866 m. mirusios Nortunberlendo hercogienės Scharlote Clive vardo.
Klivijos lapai ilgi, linijiški į abi puses išaugantys. Šios gėlės žiedynkotis išauga maždaug iš vidurio. Ant žiedynkočio būna daug žiedų (dažniausiai keliolika). Dažniausia žiedų spalva – oranžinė.
Klivijas prižiūrėti gan sunku. Jos nežydės, jei žiemą negaus bent poros mėnesių poilsio žemesnėje temperatūroje. Lapkričio – vasario mėn. reikia klivijas laikyti maždaug 10 °C temperatūroje ir laistyti tik tiek, kad žemė neišdžiūtų. Pasirodžius žiedynkočiui tręšti kas dvi savaites žydinčių augalų trąšomis. Klivijos ilgai nežydi, bet jos žiedeliai skleidžiasi ne vienu metu, taigi keletą savaičių ji būna pasidabinusi bent keliais žiedais.
Yra trys dauginimo būdai: atskiriant mažą augalą nuo motininio, šaknų gumbais ir sėklomis, bet lengviausias pirmas būdas. Auginimas iš sėklų reikalauja daug dėmesio, žinių ir laiko.
Klivija (Clivia) – amarilinių (Amaryllidaceae) šeimos augalų gentis. Kilę iš Pietų Afrikos. Neturi svogūno kaip kiti šios šeimos atstovai. Klivijų yra 4 pagrindinės rūšys: raudonoji klivija (Clivia miniata), Gardeno klivija (Clivia gardenii), bestiebė klivija (Clivia coulescens) ir kilnioji klivija (Clivia nobilis), bet šiuo metu yra išvesta daugybė clivia miniata ir kitų klivijų veislių. Šio augalo pavadinimas kilęs iš 1866 m. mirusios Nortunberlendo hercogienės Scharlote Clive vardo.
Klivijos lapai ilgi, linijiški į abi puses išaugantys. Šios gėlės žiedynkotis išauga maždaug iš vidurio. Ant žiedynkočio būna daug žiedų (dažniausiai keliolika). Dažniausia žiedų spalva – oranžinė.
Clivia of de Sint-Jozefplant is een geslacht uit de narcisfamilie (Amaryllidaceae). Het geslacht werd door John Lindley vernoemd naar Lady Charlotte Florentine Clive, hertogin van Northumberland en gouvernante van koningin Victoria. De eerste geïmporteerde clivia's bloeiden op haar landgoed Almwick.
Het zijn kruidachtige, overblijvende planten met donkergroene bladeren en oranje of oranjerode clusters van bloemen die op lelies lijken. Vaak worden Clivia's abusievelijk genoemd onder bolgewassen, ze hebben echter geen bollen maar vlezige wortels.
Clivia-soorten worden vaak als sierplanten gebruikt, met name Clivia miniata. Van deze soort worden vele hybride variëteiten wereldwijd gecultiveerd met kleuren van diep oranjerood tot lichtgeel.
Tot 2002 waren vier soorten bekend, alle uit het oosten van Zuid-Afrika. Het zijn schaduwminnende soorten, die gedijen in gebieden met veel regenval in de zomer. De vijfde soort werd gevonden in het westen, in compleet andere, semi-aride klimaatomstandigheden en kreeg daarom de naam Clivia mirabilis.
De vijf soorten zijn:
Clivia bevat lycorine, een giftig alkaloïde, die bij meerdere geslachten in de narcisfamilie voorkomt.
Clivia kan worden vermeerderd door zaad te winnen, door worteluitlopers met minstens vier bladeren op te potten en door een bladstek te nemen van het topeind van een blad.
Kliwia (Clivia Lindl.) – rodzaj roślin z rodziny amarylkowatych. Nazwa nadana została dla uczczenia lady Clive, hrabiny Northumberland, która była znanym patronem ogrodnictwa i w jej ogrodzie po raz pierwszy zakwitła Clivia nobilis. Rośliny z tego rodzaju uprawiane są jako ozdobne, w klimacie umiarkowanym, w tym w Polsce głównie jako rośliny pokojowe[3].
Wiecznie zielone byliny o grubych, skórzastych i soczyście zielonych liściach wyrastających z krótkich kłączy[3]. Trąbkowate lub lejkowate kwiaty zebrane są w gęste podbaldachy na krótkiej i grubej łodydze. Kwiaty 6-płatkowe w kolorze czerwonym lub pomarańczowym, czasami częściowo zielonym. Owocem są czerwone jagody[3].
Rodzaj należy do rodziny amarylkowatych Amaryllidaceae J. St.-Hil., a w jej obrębie do podrodziny amarylkowych Amaryllidoideae Burnett[1].
Kliwia (Clivia Lindl.) – rodzaj roślin z rodziny amarylkowatych. Nazwa nadana została dla uczczenia lady Clive, hrabiny Northumberland, która była znanym patronem ogrodnictwa i w jej ogrodzie po raz pierwszy zakwitła Clivia nobilis. Rośliny z tego rodzaju uprawiane są jako ozdobne, w klimacie umiarkowanym, w tym w Polsce głównie jako rośliny pokojowe.
Mönjeliljesläktet (Clivia) är ett växtsläkte i familjen amaryllisväxter med sex arter från Sydafrika.
Släktet innehåller fleråriga, städsegröna örter med kort jordstam och tjocka rötter. Bladen är remlika och sitter i två rader i spetsen på stammen, som hos några arter är ovanjordisk. Blommorna sitter samlade i en flock i spetsen av en bladlös blomstjälk. De är trattformade eller rörlika, vanligen orange. Arter med rörlika blommor är fågelpollinerade.
Släktet är uppkallat efter hertiginnan av Northumberland, Lady Charlotte Florentine Clive, en engelsk trädgårdskvinna.
Clivia tillhör tribus Haemantheae och skiljs från de nära släktingarna skärmliljesläktet (Haemanthus) och bolliljesläktet (Scadoxus) genom att sakna lökar.
Placeras ljust, men med skydd mot stark sol. Vattna regelbundet under tillväxtperioden, jorden skall torka upp något mellan vattningarna. Ge näring, men något mindre än rekommenderad dos. För mycket näring ger fula blad med "bölder". Under viloperioden från oktober till mars bör clivian stå på en sval, men ljus plats med sparsam vattning. Börja med regelbundet vattning från det att blomstjälken är cirka 15 cm. Clivia trivs bäst i relativt trånga krukor och bör inte planteras om för ofta. Vartannat år räcker.
De förökas lätt med frön eller delning. Rötterna är dock känsliga för störning. Namnsorter är ej frökonstanta och kan inte fröförökas.
Mönjeliljan (C. miniata) är lättast eftersom det är den enda arten med upprätta, trattlika blommor. Alla de andra har hängande, mer eller mindre klocklika blommor med gröna spetsar. Arten har relativt mjuka blad och kan bilda en kort ovanjordisk stam med luftrötter som äldre.
Kafferliljan (C. nobilis) har styva blad med sträv bladkant och urnupen spets, vilket är unikt för arten. Den bildar ingen stam som äldre. Ståndarna är cirka 5 mm längre än kronbladen.
Clivia caulescens har mjuka blad som är släta och spetsiga. Den bildar stam med luftrötter, som kan bli tre meter hög i naturen. Bladen kan bli 90 cm långa. Blomstjälken är grön. Vårblommande med cirka 3,5 cm långa blommor. Ståndarna är cirka 5 mm längre än kronbladen.
Clivia gardenii har mjuka, spetsiga blad utan stam. Blomstjälken är rödaktig till en början. Höst- och vinterblommande med 4–7 cm långa blommor. Ståndarna är cirka 5 mm längre än kronbladen.
Clivia mirabilis har styva, spetsiga blad med röd bladbas och sträv yta (men kala kanter). Till skillnad från de andra arterna har den en kraftig mittnerv på bladen. Den bildar inte stam. Den har tvåfärgade blommor i orange och gult, de gröna spetsarna bleknar. Ståndarna är inneslutna i blomman, vilket är unikt bland arterna med hängande blommor.
Clivia robusta är den största arten och har mjuka, släta blad med rundad spets. Bladen kan bli 180 cm långa. Den kan bilda en stam på upp till 45 cm. Blomstjälken är rödaktig som ung.
Mönjeliljesläktet (Clivia) är ett växtsläkte i familjen amaryllisväxter med sex arter från Sydafrika.
Släktet innehåller fleråriga, städsegröna örter med kort jordstam och tjocka rötter. Bladen är remlika och sitter i två rader i spetsen på stammen, som hos några arter är ovanjordisk. Blommorna sitter samlade i en flock i spetsen av en bladlös blomstjälk. De är trattformade eller rörlika, vanligen orange. Arter med rörlika blommor är fågelpollinerade.
Clivia là chi thực vật có hoa trong họ Amaryllidaceae.[1]
Clivia là chi thực vật có hoa trong họ Amaryllidaceae.
Clivia Lindl., 1828
ВидыКли́вия (лат. Clívia) — род многолетних вечнозелёных травянистых растений семейства амариллисовых. Ботаник Джон Линдли дал название роду Clivia в честь герцогини Нортумберлендской Шарлотты Клайв, гувернантки будущей королевы Великобритании Виктории.
Род насчитывает примерно пять видов, родиной которых является Южная Африка. Некоторые из них, такие как Clivia miniata и Clivia nobilis, культивируются как декоративные растения.
Многолетние, травянистые растения, достигающие в высоту примерно 60 см. Влагалищные, кожистые, ремневидные листья, плотно охватывающие друг друга, образуют ложный стебель. Цветки воронковидные или трубчатые, оранжевые, красновато-оранжевые или желтовато-розовые, собраны в густой многоцветковый зонтик (до 60 цветков). Образуют ягоды[источник не указан 718 дней].
Кливии, также как и амариллис белладонна (Amaryllis belladonna) содержат алкалоид ликорин (47%), кливимин и кливатин[2].
По информации базы данных The Plant List, род включает 7 видов[3]:
В честь Кливии назван астероид (935) Кливия, открытый в 1920 году.
Кли́вия (лат. Clívia) — род многолетних вечнозелёных травянистых растений семейства амариллисовых. Ботаник Джон Линдли дал название роду Clivia в честь герцогини Нортумберлендской Шарлотты Клайв, гувернантки будущей королевы Великобритании Виктории.
Род насчитывает примерно пять видов, родиной которых является Южная Африка. Некоторые из них, такие как Clivia miniata и Clivia nobilis, культивируются как декоративные растения.
君子兰屬(学名:Clivia)是石蒜科的一個屬,其下的各種君子蘭均為观赏花卉。原产于南非南部。中国常在温室盆栽供观赏。分株或种子繁殖。
多年生草本,根肉质。基生叶革质,多数,宽条形,叶基部呈两列紧密互抱成鳞茎状。春夏开花,花葶直立,扁平,肉质,顶生伞形花序,花多数,外面带黄红色,内面下部带黄色。浆果紫红色。
1823年,英国人詹姆斯·博维(James Bowie)在南非东开普省发现了垂笑君子兰,将其栽培于英格兰北部诺森伯兰郡先莱夫(Clive)的私人花园中。1820年代,君子兰开始在德国、丹麦、比利时等欧洲国栽培,并在1854年传到日本。[1]
君子兰是中国吉林省长春市的市花。1932年,君子兰由日本传入中国长春,开始只在满洲国宫廷和御花园中栽培。1945年日本战败后,君子兰从宫廷流入民间栽培。
中国近年来培植了160多个名贵的君子兰品种,是百姓家庭常见的花卉品种。[2]花期三到四月。性喜温湿及半阴环境,不耐寒,壤土要求排水良好,有分株与播种两种繁殖方法。分株于3-4月进行,生长期多施追肥,夏季炎热多雨,一般不施肥。君子兰花期长,叶常绿,最宜室内盆栽观赏。
在20世纪八十年代初,长春市成为君子兰最大的集散地,一些“有人靠君子兰发财了”的传闻弥漫在长春的大街小巷,当地媒体也推波助澜,使原本几元钱一盆的花卉一日一日地扶摇直上,最贵被炒到15万元,而当时一般工人的工资仅三四十元左右。1983年,长春市政府规定卖花要限价、交易要征税,此举是举国第一例为一种花草的买卖专门以政府名义做出规定。但规定没有起到抑制作用,反而催涨了价格。1984年,长春市把君子兰定为“市花”,号召市民养君子兰,至此,疯狂到达顶峰。后因投机过于剧烈,引发社会动荡,长春市政府规定机关、企业、事业单位不得用公款购买君子兰,在职职工、党员不得从事君子倒卖活动,使君子兰风戛然而止,花价一落千丈。致使那些养殖君子兰者原以为一盆花价值几万几十万却在一夜之间分文不值,很多养殖投资君子兰者几近破产。[3]
品种主要有:
クンシラン(君子蘭)属 Clivia は南アフリカ共和国とスワジランドに産するヒガンバナ科の属のひとつで、クリビア ミラビリス Clivia mirabilis を除き森林の薄暗い場所に自生する。「ラン」とつくが「ラン科」ではない。クロンキスト体系ではユリ科に含める。
他のヒガンバナ亜科の植物の多くは地中に鱗茎を形成するが、本属と近縁のクリプトステファヌス属 Cryptostephanus では太い根を張るのみで鱗茎はない、根の様子だけみれば遠縁ではあるがムラサキクンシラン属 Agapanthus のものに良く似ている。
ウケザキクンシラン(受咲き君子蘭)Clivia miniata の園芸品種が日本国内では良く知られている。
肉厚の葉とオレンジ色の花を楽しむ園芸植物。南アフリカの平原が原産。ヨーロッパを経由して、日本には明治時代に渡来した。ヨーロッパでは花を楽しむものとされていたが、日本では万年青などと同様に葉の美しさを楽しむようになった。それゆえ、古典園芸植物に分類される。
他家受粉による種子で育つ。発芽から開花までは2~3年ほどかかる。それゆえ、種子で増やすと個体差が大きい。
近年は黄色の花のものも見出され、育種も進んでいる。
クンシランとは本来 クリビア ノビリス Clivia nobilis を示す和名であったが、ウケザキクンシラン (クリビア ミニアタ)Clivia miniata が普及するにつれウケザキクンシランをクンシランと呼ぶのが一般となった。
クンシラン(君子蘭)属 Clivia は南アフリカ共和国とスワジランドに産するヒガンバナ科の属のひとつで、クリビア ミラビリス Clivia mirabilis を除き森林の薄暗い場所に自生する。「ラン」とつくが「ラン科」ではない。クロンキスト体系ではユリ科に含める。
他のヒガンバナ亜科の植物の多くは地中に鱗茎を形成するが、本属と近縁のクリプトステファヌス属 Cryptostephanus では太い根を張るのみで鱗茎はない、根の様子だけみれば遠縁ではあるがムラサキクンシラン属 Agapanthus のものに良く似ている。
ウケザキクンシラン(受咲き君子蘭)Clivia miniata の園芸品種が日本国内では良く知られている。