Južna bukva (lat. Nothofagaceae), biljna porodica sa jednim jedinim rodom, notofag ili južnom bukvom (sjajna bukva, antarktička bukva, Nothofagus), koji je nekada pripisivan porodici bukovki (Fagaceae). Ime joj dolazi iz grčkog νόϑος u značenju lažan + fagus = bukva). Porodici i rodu pripada oko 40 vrsta[1], a rod je opisao još 1850. nemačko-nizozemski botaničar Karl Ludwig von Blume, a porodicu Ludmila Kuprianova (Людмила Андреевна Куприянова).
Vrste ove porodice rastu na južnoj zemljinoj polutki u Južnoj Americi, Australija, Novom Zelandu i Tasmaniji. Drvo se kao i bukovo koristi u stolarstvu, bačvarstvu, izradi furnira, papira i drugoga.[2]
bačve od drveta vrste Nothofagus alpina
Južna bukva (lat. Nothofagaceae), biljna porodica sa jednim jedinim rodom, notofag ili južnom bukvom (sjajna bukva, antarktička bukva, Nothofagus), koji je nekada pripisivan porodici bukovki (Fagaceae). Ime joj dolazi iz grčkog νόϑος u značenju lažan + fagus = bukva). Porodici i rodu pripada oko 40 vrsta, a rod je opisao još 1850. nemačko-nizozemski botaničar Karl Ludwig von Blume, a porodicu Ludmila Kuprianova (Людмила Андреевна Куприянова).
Vrste ove porodice rastu na južnoj zemljinoj polutki u Južnoj Americi, Australija, Novom Zelandu i Tasmaniji. Drvo se kao i bukovo koristi u stolarstvu, bačvarstvu, izradi furnira, papira i drugoga.
