Droseraceae ye una familia de plantes del orde Caryophyllidae, clase Rosopsida.
Son plantes yerbácea perennes, insectívores, que crecen en turberas o suelos probes en nitróxenu. Fueyes simples, de cutiu en roseta basal, provistes de pelos glandulares mafosos qu'atrapen y dixeren inseutos, o con segmentos foliares qu'a manera de garduña prinden les pequeñes preses. Flores regulares, hermafrodites, diclamídeas, pentámeras, con 5 sépalu los llibres, dacuando llixeramente xuníos pola base, 5 pétalos llibres y alternos colos sépalos los y 5 estames llibres alternos colos pétalos, hipóginas, con xinecéu unilocular sincárpico y 2-5 estilos. Frutos en cápsula.
Unes 90 especies de rexones templaes y templaes. Reconócense tres xéneros: Dionaea, Drosera y Aldrovanda.
La familia describióse por William Roxburgh y espublizóse en The Paradisus Londinensis , ad t. 95. 1808.[2] El xéneru tipu ye: Drosera L.
.
Esta páxina forma parte del wikiproyeutu Botánica, un esfuerciu collaborativu col fin d'ameyorar y organizar tolos conteníos rellacionaos con esti tema. Visita la páxina d'alderique del proyeutu pa collaborar y facer entrugues o suxerencies. Droseraceae ye una familia de plantes del orde Caryophyllidae, clase Rosopsida.
Şehçiçəyikimilər (lat. Droseraceae) — ikiləpəlilər sinfinin qərənfilçiçəklilər sırasına aid bitki fəsiləsi.
Şehçiçəyikimilər (lat. Droseraceae) — ikiləpəlilər sinfinin qərənfilçiçəklilər sırasına aid bitki fəsiləsi.
Les droseràcies (família Droseraceae) són una família de plantes amb flor de l'ordre de les cariofil·lals.
Són plantes carnívores. Les droseràcies són plantes que viuen en ambients pantanosos molt pobres en nutrients i resolen aquesta manca (principalment de nitrogen) amb la ingestió i digestió d'insectes o petits invertebrats.
El mecanisme per a capturar insectes en el gènere Drosera és actiu a base de tancar les fulles enganxifoses quan un insecte les toca i deixar-lo atrapat dins, on el digereix en el termini d'uns quants dies.
Hi ha un altre gènere (Drosophylla) que clàssicament havia estat inclòs dins aquesta família, però darrerament les dades moleculars i bioquímiques porten a segregar-la dins una nova família monoespecífica.
La família conté 3 gèneres amb un centenar d'espècies en l'actualitat:
†Droserapollis
†Droserapites
†Droseridites
†Fischeripollis
†Palaeoaldrovanda
†Saxonipollis
Les droseràcies (família Droseraceae) són una família de plantes amb flor de l'ordre de les cariofil·lals.
Són plantes carnívores. Les droseràcies són plantes que viuen en ambients pantanosos molt pobres en nutrients i resolen aquesta manca (principalment de nitrogen) amb la ingestió i digestió d'insectes o petits invertebrats.
El mecanisme per a capturar insectes en el gènere Drosera és actiu a base de tancar les fulles enganxifoses quan un insecte les toca i deixar-lo atrapat dins, on el digereix en el termini d'uns quants dies.
Rosnatkovité (Droseraceae) je čeleď vyšších dvouděložných rostlin z řádu hvozdíkotvaré (Caryophyllales). Všechny tři rody patří mezi masožravé rostliny. V naší přírodě rostou 3 druhy rosnatek a aldrovandka měchýřkatá.
Rosnatkovité jsou povětšině jednoleté nebo vytrvalé pozemní byliny, pouze aldrovandka měchýřkatá (Aldrovanda vesiculosa) je bezkořenná vodní bylina. Kořenový systém je málo vyvinutý, tvořený rhizoidy. Některé druhy zvláště australských rosnatek vytvářejí podzemní hlízy. Listy jsou střídavé nebo nahloučené v přízemní růžici (u aldrovandky v přeslenech), s palisty nebo bez palistů. Listy jsou uzpůsobeny k lapání kořisti. U rosnatek jsou pokryty lepkavými žláznatými chlupy – tentakulemi, u mucholapky a aldrovandky je způsob lapání kořisti aktivní, pomocí pasti reagující na pohyb.
Květy jsou pravidelné, čtyř- až pěti- (výjimečně až osmi-) četné, oboupohlavné, obvykle ve vijanu, řidčeji v hroznu nebo jednotlivé. Kališní lístky jsou na bázi srostlé, koruna je volná. Tyčinek je obvykle 4 nebo 5 (vz. až 20), jsou volné a střídající se s korunními lístky. Semeník je téměř nebo zcela svrchní, srostlý ze 2 až 5 plodolistů, s volnými čnělkami. Plodem je pukavá nebo nepukavá lokulicidní tobolka s několika až mnoha semeny.[1][2][3]
Rosnatka Drosera rupicola
Květ hlíznaté rosnatky Drosera menziesii
Květ mucholapky podivné (Dionaea muscipula)
Aldrovandka měchýřkatá (Aldrovanda vesiculosa)
Detail pasti mucholapky podivné (Dionaea muscipula)
Čeleď rosnatkovité zahrnuje asi 115 druhů ve 3 rodech. Je rozšířena po celém světě. Největší rod je rosnatka, zbylé 2 rody jsou monotypické.[4]
V české stejně jako v evropské květeně jsou zastoupeny 3 druhy rosnatky (Drosera) a aldrovandka měchýřkatá (Aldrovanda vesiculosa).[3][5]
Rosnatkovité se vyskytují na přinejmenším sezónně vlhkých stanovištích na kyselých, živinami chudých půdách.[6]
V klasických systémech byly rosnatkovité většinou řazeny do blízkosti čeledí špirlicovité (Sarraceniaceae) a láčkovkovité (Nepenthaceae), avšak na zcela jiné místo v systému než většina čeledí řádu hvozdíkotvaré v dnešním pojetí, nejčastěji do podtřídy Dilleniidae (Cronquist, Tachtadžjan).
"Podle kladogramů APG tvoří rosnatkovité bazální větev monofyletické skupiny čeledí zahrnující láčkovkovité (Nepenthaceae), rosnolistovité (Drosophyllaceae), Ancistrocladaceae a Dioncophyllaceae.[4]
Květy rosnatkovitých jsou obvykle opylovány hmyzem, samoopylení bývá zabráněno protandrií. Květy se mohou samoopylit při uzavírání se na sklonku dne. Drobounká semena jsou šířena vzduchem nebo vodou. Dosti časté je také vegetativní množení, např. úlomky listů či kořenů. U australských trpasličích rosnatek se v závěru suché periody vytvářejí v centru listové růžice speciální zelená rozmnožovací tělíska – tzv. gemy.[6]
Rosnatka okrouhlolistá (Drosera rotundifolia) je cenná léčivá rostlina.
Aldrovanda, Dionaea, Drosera[7]
Obrázky, zvuky či videa k tématu rosnatkovité ve Wikimedia Commons
Rosnatkovité (Droseraceae) je čeleď vyšších dvouděložných rostlin z řádu hvozdíkotvaré (Caryophyllales). Všechny tři rody patří mezi masožravé rostliny. V naší přírodě rostou 3 druhy rosnatek a aldrovandka měchýřkatá.
Soldug-familien (Droseraceae) er insektædende urter, der har langstilkede og rosetstillede blade, som ofte er foldet langs midterribben. Blomsterne er som regel ganske små og hvide, men kun åbne i solskin. Her omtales kun de slægter, som er repræsenteret ved arter, der er vildtvoksende eller dyrkede i Danmark.
Slægter
Die Sonnentaugewächse (Droseraceae) sind eine Familie der bedecktsamigen Pflanzen (Magnoliopsida).
Die Familie ist weltweit mit den drei Gattungen Wasserfalle, Venusfliegenfalle (beide monotypisch) und Sonnentau vertreten, die zusammen rund 200 Arten enthalten.
Alle Arten dieser Familie sind krautige, fleischfressende Pflanzen. Die Blütenstände sind meistens Wickel. Die radiären Blüten sind zwittrig und meistens fünfzählig, manchmal vierzählig. Die Fruchtknoten sind oberständig. Es werden Kapselfrüchte mit sehr vielen kleinen Samen gebildet.
Die Wasserfalle und die Venusfliegenfalle fangen ihre Beute mittels einer Klappfalle (ähnlich einem Tellereisen), in der Gattung Sonnentau finden sich ausschließlich Klebefallen.
Die Familie umfasst drei Gattungen:
Früher wurde ihr auch die Gattung Taublatt (Drosophyllum) zugeordnet; mittlerweile wird diese in eine eigene Familie, die Taublattgewächse (Drosophyllaceae) gestellt.
Die Sonnentaugewächse (Droseraceae) sind eine Familie der bedecktsamigen Pflanzen (Magnoliopsida).
Die Familie ist weltweit mit den drei Gattungen Wasserfalle, Venusfliegenfalle (beide monotypisch) und Sonnentau vertreten, die zusammen rund 200 Arten enthalten.
The Droseraceae are a faimily o flouerin plants. The faimily is an aa kent as the sundew faimily.
|accessdate= (help) Droseraceae je porodica karnivornih cvjetnica, poznatih i kao rosulje ili munolovke, koja obuhvata približno 180 današnjih vrsta iz tri roda.[1] Predstavnici Droseraceae nađeni su na svim kontinentima, izuzev Antarktika.[2]
Droseraceae su mesožderne zeljaste biljke koje mogu biti jednogodišnje ili višegodišnje. Njihovi listovi su naizmjenični i aksijalno kružni, s najmanje jednom površinom koja sadrži dlačice s žlijezdama za stvaranje sluzi na vrhu. Njihovi cvjetovi su dvospolni, obično s tri čašična i po pet latica i prašnika. Njihova polenova zrnca su trostrana ili višestrana i oslobađaju se u tetradama. Uprkos tome što su mesožderke, njihovi cvjetove oprašuju insekti; obično su sa bijelim do ljubičastim cvjetovima koji se noću zatvaraju. Imaju male sjemenke koje se rasijavaju putem vjetra i vode.[3]
Većina članova porodice Droseraceae je u rodu Drosera, iz pravih prašuma. I rodovi Dionaea ) i Aldrovanda imaju samo jednu postojeću vrstu. Drosera pravi zamke izlučujući ljepljivu supstancu iz dlačica na listovima. Dionaea i Aldrovanda koriste poklopce koji se brzo zatvaraju kada je lišće uznemireno. "Dionaea" je kopnena, dok je Aldrovanda strogo vodenasta. Kao i mesožderne biljke drugih porodica, Droseraceae mogu nadopuniti unos hranjivih sastojaka, posebno dušika, hvatanjem i probavom malih životinja poput insekata. Na taj način ove biljke mogu uspjeti u područjima sa nedostatkom hranjivih sastojaka, poput [[moćvara sa mahovinama roda Sphagnum.
Drosera je jedan od najvećih rodova mesožderskih biljaka, a pojedine vrste uveliko se razlikuju u specifičnoj morfologiji. Zajedničko obilježje svih članova Drosera su izrazito modificirani listovi obloženi žljezdasti šiljati trihomi. Na kraju svakog trioma izlučuje se zrnce jako viskozne sluzi, koja nalikuje kapljici rose. Sluz je prilično čista vodena otopina kiselih polisaharida velike molekulske težine, zbog čega nije samo viskozan, već je i vrlo ljepljiva,[4] toliko da se jedna kap sluzi može protegnuti na dužine do jednog metra i pokriti milion puta veću od izvorne površine,[4][5] Insekti i druge vrste životinja - plijena privlače miris ove sluzi i zaglave se u njoj. Takve zamke nazivaju se „zamke za letače“, ali mehanizam hvatanja ovih biljaka često je pogrešno opisan kao „pasivan“. Zapravo su zamke rosulja prilično aktivne i osjetljive, a poremećaj jednog ili nekoliko trihioma brzo pokreće akcijski potencijal koji stimulira brzo pokretanje drugih trihoma prema plijenu. List se zatim uvija prama unutra, obavijajući plijen za probavu.[6] Poznata su četiri sadašnja podroda Drosera: Regiae i Arcturia su monotipski (sa D. regia, odnono D. arcturi), a preostale and the Drosera dijele se u dva kladusa, podrodove Ergaleium i Drosera.[2]
Dionaea muscipula, poznata i kao venerina zamka za muhe je globalno poznata biljka mesožderka i prema Darwinu, “jedna od najljepših na svijetu”.[7] Listovi „Dionaea“ su također veoma modificirani i formiraju „škljocnu zamku“ (po modelu drikera), koja se brzo zaustavi kada se otkrije podražaj. Tri velika trihoma protežu se prema van na unutrašnjoj površini zamke. Dvije od ove tri dlake moraju se stimulirati u određenom vremenu kako bi se pokrenula zamka. Zamka se zatvara uslijed prevrtanja režnja zamke s položaja na kojem je vanjska strana zamke konkavna prema onom gdje je vanjština konveksna. Ovaj pokret može započeti 0,4 sekunde nakon stimulacije, a može se okončati nakon jedne sekunde.[6]
Aldrovanda vesiculosa, koja se još naziva i biljka vodenog točka, je slobodno plutajuća, beskorijenska, vodena biljka.[8] Manje je poznata od svoje srodnice "Dionaea muscipula", ali njih dvije imaju slične strukture zamki. Darwin je 1875. opisao Aldrovanda kao minijaturnu vodenu vrstu roda Dionaea.[7] Zamka Aldrovanda je vodena i manja je i brža od one kod Dionaea.[6] Pored toga, dok su za zatvaranje zamke u "Dionaea"potrebna dva podražaja, u Aldrovanda potreban je samo jedan. Zamka Aldrovanda zatvara se desetak puta brže od one kod Dionaea.
Tipski rod Droseraceae je Drosera, koji je Linnaeus opisao i imenovao 1753. Ime je dobilo od grčke riječi „droseros“, što znači „rosni“ ili „kapi vode”. Principia Botanica, objavljena 1787. godine, kaže da je sunčeva rosa („Drosera“) svoje ime dobila po malim kapljicama rosa nalik likeru, koje visi na njenim obrubljenim listovima i nastavlja se u najtoplijem delu dan, izložena suncu.[9]
U 1867., Bentham i Hooker u Droseraceae stavili su šest rodova: Dionaea, Aldrovanda, Drosera, Drosophyllum, Byblis i Roridula.[10]
Iako su ovi rodovi imali značajne međusobne razlike u morfologiji lista i cvijeta, oni su grupirani na osnovi zamki za insekte za koje se činilo da su homologne.[11] U 1922, Byblis i Roridula. izmješteni su u novu porodicu, Byblidaceae (i kasnije je podijelili, izdvojivši porodicu Roridulaceae). U 1990-im su se i morfološki i molekularni dokazi počeli pokazivati kako se rod Drosophyllum razlikuje od ostalih rodova u Droseraceae,[12]Drosophyllum, još jedan monotipski rod (Drosophyllum lusitanicum koja je jedina vrsta, ima zamke u obliku ljepljivih traka, slične onima kod Drosera, ali Drosophyllum ne uvija aktivno svoje listove da bi obuhvatio zarobljene životinje. Ovo važno morfološko razlikovanje navelo je istraživače da dovedu u pitanje opravdanost smeštanja ovog člana u Droseraceae. Ostale značajne razlike u Drosophyllum uključuju polensku strukturu, anatomiju trihima i drvenastu stabljiku s dubokim korom.[12]
Konačno, pokazalo se da je Drosophyllum usko povezan sa mesoždernima lijanama Triphyophyllum i nejevorodnom lijanom Ancistrocladus, pa je, prema tome, svrstana na drugo mjesto (konkretno, u posebnu monotipsku porodicu Drosophyllaceae).[13], a i APG III (2009) smješta ga u vlastitu porodicu, Drosophyllaceae.[11] Ostala su samo tri roda (Dionaea, Aldrovanda, Drosera) koja su i danas klasificirani u Droseraceae.
Uprkos nekim raspravama, taksonomi uključuju najmanje dva od ova tri roda, i uopće sva tri, u ovu porodicu, najmanje od 1906.[13] U prošlosti su predložene odvojene porodice za Dionaea i Aldrovanda. To su Dionaecae, predložena 1933. i Aldrovandaceae, predložena 1949.[12] Konačno, molekulski i morfološki dokazi podržavaju uključivanje sva tri, potvrđujući da su Droseraceae monofiletka grupa (Dionaea i Aldrovanda) međusobno su bliže nego Drosera, što sugerira da su se takve zamke razvile samo jednom.[13]
Porodica Droseraceae dio je reda Caryophyllales u kladusu Superasteride unutar jezgarnih eudikotiledona. Porodica broji gotovo 200 vrsta. Caryophyllales su podeljene u dva glavna podreda: Caryophyllineae, koja sadrži "jezgarne" Caryophyllales, kao što su Cactaceae i Amaranthaceae i sestrinske Polygonineae – nejezgarne Caryophyllales. U ovom nejezgarnom kladusu nalazi se porodica Droseraceae.[14]
Nedavni molekularni i biohemijski dokazi (vidi web-mjesto AP) sugeriraju da mesožderni taksoni u redu Caryophyllales (porodice Droseraceae, Drosophyllaceae, Nepenthaceae i vrste Triphyophyllum peltatum) pripadaju istom kladusu, koji se ne sastoji samo od mesožderki, već i nekih nekarnivornih biljaka poput onih u porodici Ancistrocladaceae.
Fosilni zapisi Droseraceae najbogatiji su od bilo koje porodice mesoždernih biljaka. Polenski fosili pripisani su u nekoliko postojećih, kao i izumrlih rodova, mada su neki upitne važnosti.
Darwin je zaključio da je mesožderstvo kod biljaka konvergentno, napisavši 1875. godine da "Utricularia" "i" Nepenthes " uopće nisu povezani sa Droseraceae.[7] Ovo je ostalo predmet rasprave više od jednog stoljeća. U 1960. Leon Croizat zaključio je da je mesožderstvo monofiletsko, i sve mesožderne biljke je stavio zajedno u bane angiosperme.[10] Molekulske studije u posljednjih 30 godina dovele su do širokog konsenzusa da je Darwin bio u pravu, s studijama koje su pokazale da se mesožderstvo razvijalo barem šest puta u angiospermi i da su peharaste zamke i zamke s kopčom (za letače), prije analogne nego homologne.[15]
Porijeklo mesožderstva među precima Droseraeae datirano je na prije oko 85,6 miliona godina, a erupcija zamki na prije 48 miliona godina. Istraživači su hipotetizirali o tom da je karnivorstvo u Droseraceae počeo jednostavnim zamkama za letače, nakon čega je uslijedilo pokretanje dlačica škod nekih vrsta Drosera, nakon čega slijedi pomicanje listova, što je na kraju dovelo do razvoja zarobljavajućih zamki u Dionaea i Aldrovanda povećanjem brzine pokreta i promjenom morfologije listova.[16][17] Zbog sestrinskih odnosa Dionaea i Aldrovanda, vjerovatno je mehanizam za zarobljavanje evoluirao samo jednom, ali nije poznato je li zajednički predak bio kopneni ili vodeni.[18]
Drosera communis
Drosera rotundifolia
Drosera filiformis
Aldrovanda vesiculosa
Dionaea muscipula
Droseraceae je porodica karnivornih cvjetnica, poznatih i kao rosulje ili munolovke, koja obuhvata približno 180 današnjih vrsta iz tri roda. Predstavnici Droseraceae nađeni su na svim kontinentima, izuzev Antarktika.
The Droseraceae are a faimily o flouerin plants. The faimily is an aa kent as the sundew faimily.
Tekst üüb Öömrang A fleegenfangern (Droseraceae) san en plaantenfamile uun det kategorii Caryophyllales an hiar tu a bloosenplaanten.
At jaft sowat 200 slacher uun trii sköölen:
A fleegenfangern (Droseraceae) san en plaantenfamile uun det kategorii Caryophyllales an hiar tu a bloosenplaanten.
Расіцавыя (Droseraceae) — сямейства кветкавых расьлінаў, якое зьмяшчае 3 роды (Aldrovanda, Dionaea, Drosera) і каля 180 відаў[1].
Прадстаўнікі гэтага сямейства — аднагадовыя або шматгадовыя, травяністыя, драпежныя расьліны. Кветкі ў суквецьці, рэдка, адзінкавыя; чашалісьцікаў 5, пялёсткаў 5, тычачак звычайна 5, або (10–)15(–20) (Dionaea). Плод — каробачка. Насеньне шматлікае, дробнае[2].
Распаўсюджаныя амаль ва ўсім сьвеце[3][2].
Расіцавыя (Droseraceae) — сямейства кветкавых расьлінаў, якое зьмяшчае 3 роды (Aldrovanda, Dionaea, Drosera) і каля 180 відаў.
Droseraceae is a family of carnivorous flowering plants, also known as the sundew family. It consists of approximately 180 species in three extant genera.[2] Representatives of the Droseraceae are found on all continents except Antarctica.
Droseraceae are carnivorous herbaceous plants that may be annuals or perennials. Their leaves are alternate and adaxially circinate, with at least one leaf surface containing hairs with mucilage-producing glands at the tip. Their flowers are bisexual, usually with three carpels and five sepals, petals and stamens. Their pollen grains are triporate or multiporate and released in tetrads. Despite being carnivorous, their flowers are insect-pollinated, typically with white to purple flowers that close at night. They produce small seeds that are dispersed by wind and water.[3]
Most of the members of Droseraceae are contained in the genus Drosera, the sundews. Both Dionaea and Aldrovanda have only one extant species. Drosera species trap prey by secreting a sticky substance from hairs on their leaves. Dionaea and Aldrovanda both use snap-traps that close rapidly when the leaves are disturbed. Dionaea is terrestrial, while Aldrovanda is strictly aquatic. Like carnivorous plants of other families, the Droseraceae are able to supplement their nutrient intake, especially that of nitrogen, by capturing and digesting small animals such as insects. In this way, these plants are able to thrive in nutrient-deficient areas, such as sphagnum bogs.
Drosera is one of the largest genera of carnivorous plants, and individual species vary extensively in their specific morphology. Common to all members of Drosera are highly modified leaves lined with tentacle-like glandular trichomes. At the end of each trichome, a bead of highly viscous mucilage is secreted, which resembles a drop of dew. The mucilage is a fairly pure aqueous solution of acidic polysaccharides with high molecular weights, which makes the mucilage not only highly viscous, but also very sticky,[4] so much so, a single drop of mucilage may be stretched to lengths of up to a meter and cover one million times its original surface area.[4][5] Insects and other prey animals are attracted by the smell of this mucilage and become stuck in it. Such snares are termed "flypaper traps", but the trapping mechanism of sundews is often erroneously described as "passive". In fact, sundew traps are quite active and sensitive, and the disturbance of one or a few trichomes quickly triggers an action potential that stimulates the rapid movement of other trichomes toward the prey. The leaf then curls in on itself, enveloping the prey for digestion.[6]
Four Drosera subgenera are recognized today: subgenus Regiae and subgenus Arcturia are each monotypic (D. regia and D. arcturi, respectively), and the remaining Drosera are divided into two clades, subgenus Ergaleium and subgenus Drosera.[7]
Dionaea muscipula, better known as the Venus flytrap, is a globally famous carnivorous plant and according to Charles Darwin, "one of the most wonderful in the world."[8] The leaves of Dionaea are also highly modified and form a "snap-trap" that quickly shuts when a stimulus is detected. Three large trichomes extend outward on the inner surface of the trap. Two of these three hairs must be stimulated within a certain amount of time to trigger the trap. The trap closes as the result of a flipping of the trap lobes from a position where the exterior of the trap is concave to one where the exterior is convex. This movement can begin as soon as 0.4 seconds after stimulation and can be completed after one second.[6]
Aldrovanda vesiculosa, also called the waterwheel plant, is a free-floating, rootless, aquatic plant.[9] It is less well-known than its relative Dionaea muscipula, but the two have similar trap structures. In 1875, Darwin described Aldrovanda as "a miniature aquatic Dionaea".[8] The trap of Aldrovanda is aquatic and is smaller and faster than that of Dionaea.[6] In addition, while two stimuli are required to close a trap in Dionaea, only one is required in Aldrovanda. The trap of Aldrovanda closes about ten times faster than that of Dionaea.[6]
The type genus for the Droseraceae is Drosera, which was described and named by Linnaeus in 1753. The name was derived from the Greek word "droseros", meaning "dewy" or "drops of water". The Principia Botanica, published in 1787, states "Sun-dew (Drosera) derives its name from small drops of a liquor-like dew, hanging on its fringed leaves, and continuing in the hottest part of the day, exposed to the sun."[10]
In 1867, Bentham and Hooker placed six genera in the Droseraceae: Dionaea, Aldrovanda, Drosera, Drosophyllum, Byblis, and Roridula.[11] Although these genera had significant differences in leaf and flower morphologies, they were grouped together on the basis of insect traps that appeared to be homologous.[12] In 1922, Byblis and Roridula were moved into a new family, the Byblidaceae (and later further split out, forming the Roridulaceae).[12] In the 1990s, both morphological and molecular evidence began to build that Drosophyllum differed from the other genera in the Droseraceae,[13] Drosophyllum, another monotypic genus (Drosophyllum lusitanicum being the only species), exhibits a flypaper-type trap similar to those of Drosera, but Drosophyllum does not actively curl its leaves to envelop captured prey animals. This important morphological distinction led researchers to question the validity of this taxon's placement in Droseraceae. Other significant trait differences in Drosophyllum include pollen structure, trichome anatomy, and a woody stem with a deep taproot.[13] Ultimately, Drosophyllum was shown to be more closely related to the carnivorous liana Triphyophyllum and the noncarnivorous liana Ancistrocladus, and is, thus, classified elsewhere (to be specific, its own monotypic family Drosophyllaceae).[14] and APG III (2009) placed it into its own family, the Drosophyllaceae.[12] This left only the three genera (Dionaea, Aldrovanda, Drosera) that are classified as Droseraceae today.
Despite some debate, taxonomists have tended to include at least two of these three genera, and, in general, all three, in this family since at least 1906.[14] Separate families for Dionaea and Aldrovanda have been proposed in the past. These were Dionaecae, proposed in 1933, and Aldrovandaceae, proposed in 1949.[13] Ultimately, molecular and morphological evidence support the inclusion of all three, confirming that the Droseraceae are a monophyletic group.[14] Molecular evidence also shows that the two genera with traps that snap shut (Dionaea and Aldrovanda) are more closely related to each other than to Drosera, suggesting snap traps evolved only once.[14]
The family Droseraceae is part of the order Caryophyllales in the Superasterid clade within the core eudicots.[14][3] The family totals nearly 200 species. Caryophyllales are divided into two major suborders: Caryophyllineae, which contains the "core" Caryophyllales, such as Cactaceae and Amaranthaceae and is sister to the Polygonineae – the "non-core" Caryophyllales. This non-core clade is where Droseraceae is placed.[15]
Recent molecular and biochemical evidence (see the AP-Website) suggests the carnivorous taxa in the order Caryophyllales (the families Droseraceae, Drosophyllaceae, Nepenthaceae, and the species Triphyophyllum peltatum) all belong to the same clade, which does not consist only of carnivorous plants, but also of some noncarnivorous plants such as those in the family Ancistrocladaceae.
The fossil record of Droseraceae is the richest of any carnivorous plant family. Fossil pollen has been attributed to several extant, as well as extinct, genera, although some are of questionable validity.
Darwin concluded that carnivory in plants was convergent, writing in 1875 that Utricularia and Nepenthes were not "at all related to the Droseraceae".[8] This remained a subject of debate for over a century. In 1960, Leon Croizat concluded that carnivory was monophyletic, and placed all the carnivorous plants together at the base of the angiosperms.[11] Molecular studies over the past 30 years have led to a wide consensus that Darwin was correct, with studies showing that carnivory evolved at least six times in the angiosperms, and that trap designs such as pitcher traps and flypaper traps are analogous rather than homologous.[16]
The origin of carnivory within the ancestors of the Droseraceae has been dated to 85.6 million years ago, with the evolution of snap-traps dated to 48 million years ago.[12] Researchers have hypothesized that carnivory in the Droseraceae began with simple flypaper traps, followed by movement of tentacles in some Drosera-like species, followed by movement of leaves, leading eventually to the development of snap-traps in Dionaea and Aldrovanda by increasing the speed of the leaf movements and altering the morphology of the leaves.[17] [18] Due to the sister relationship of Dionaea and Aldrovanda, it is likely that the snap-trap mechanism only evolved once, but it is unknown if the common ancestor was terrestrial or aquatic.[19]
Drosera communis
Drosera rotundifolia
Drosera filiformis
Aldrovanda vesiculosa
Dionaea muscipula
Droseraceae is a family of carnivorous flowering plants, also known as the sundew family. It consists of approximately 180 species in three extant genera. Representatives of the Droseraceae are found on all continents except Antarctica.
La drozeracoj (Droseraceae) estas plurjaraj, moltigaj herboj insektomanĝantaj, ofte kun rozete aranĝitaj folioj, kiuj dense surhavas gluajn glandoharojn, al kiuj insektoj fiksiĝas (sunroso). Ili vivas ĉefe en marĉoj, sur nitrogen-malriĉa aero.
La drozeracoj (Droseraceae) estas plurjaraj, moltigaj herboj insektomanĝantaj, ofte kun rozete aranĝitaj folioj, kiuj dense surhavas gluajn glandoharojn, al kiuj insektoj fiksiĝas (sunroso). Ili vivas ĉefe en marĉoj, sur nitrogen-malriĉa aero.
Rondfolia drozero (Drosera rotundifolia) estas torfomarĉa planto kun etaj kulerformaj folioj, kaj kun senharoj sur la folioj (tigmotropismo) Aldrovanda vesiculosa estas subakva ŝvebanta planto. Muŝkaptilo de Venuso (Dionaea muscipula) kreskas en Nordameriko.Droseraceae es una pequeña familia de plantas carnívoras que consta de tres géneros con 180 especies.[2]
Son plantas herbáceas perennes, insectívoras, que crecen en turberas o suelos pobres en nitrógeno. Hojas simples, a menudo en roseta basal, provistas de pelos glandulares viscosos que atrapan y digieren insectos, o con segmentos foliares que a manera de cepo capturan las pequeñas presas. Flores regulares, hermafroditas, diclamídeas, pentámeras, con 5 sépalos libres, a veces ligeramente unidos por la base, 5 pétalos libres y alternos con los sépalos y 5 estambres libres alternos con los pétalos, hipóginas, con gineceo unilocular sincárpico y 2-5 estilos. Frutos en cápsula.
Unas 180 especies de regiones cálidas y templadas. Se reconocen tres géneros: Dionaea, Drosera y Aldrovanda.
Se conocen muchos fósiles, pero algunos géneros extintos son de validez dudosa.
La familia fue descrita por William Roxburgh y publicado en The Paradisus Londinensis , ad t. 95. 1808.[3] El género tipo es: Drosera L.
Droseraceae es una pequeña familia de plantas carnívoras que consta de tres géneros con 180 especies.
Huulheinalised (Droseraceae) on õistaimede sugukond, kuhu kuulub Eestis perekond huulhein (Drosera).
Sugukonda kuuluvad umbes 200 liiki, mis jaotatakse kolme perekonda[1]:
Huulheinalised (Droseraceae) on õistaimede sugukond, kuhu kuulub Eestis perekond huulhein (Drosera).
Sugukonda kuuluvad umbes 200 liiki, mis jaotatakse kolme perekonda:
Aldrovanda – aldrovanda Dionaea – kärbsepüünis Drosera – huulheinDroseraceae Caryophyllales ordenako familia da. Egun, Landare haragijaleen familia txiki honek 180 espezie inguru ditu hiru generotan banaturik.
Aldrovanda
Dionaea
Drosera
†?Droserapollis
†?Droserapites
†?Droseridites
†?Fischeripollis
†?Palaeoaldrovanda
†?Saxonipollis
Droseraceae Caryophyllales ordenako familia da. Egun, Landare haragijaleen familia txiki honek 180 espezie inguru ditu hiru generotan banaturik.
Kihokkikasvit (Droseraceae) on kaksisirkkaisten Caryophyllales-lahkoon kuuluva kasviheimo. Heimoon kuuluu kolme sukua ja noin 150 lajia.
Kaikki heimon lajit ovat lihansyöjäkasveja. Useimmat heimon lajit kasvavat lauhkean- ja subtrooppisen vyöhykkeen vähätyppisillä kosteikoilla. Lisäravintoa lajit hankkivat pyydystämällä pieneläimia erittämänsä liman avulla. Lima sisältää muurahaishappoa ja hajottavia entsyymejä.
Kihokkikasvit (Droseraceae) on kaksisirkkaisten Caryophyllales-lahkoon kuuluva kasviheimo. Heimoon kuuluu kolme sukua ja noin 150 lajia.
Kaikki heimon lajit ovat lihansyöjäkasveja. Useimmat heimon lajit kasvavat lauhkean- ja subtrooppisen vyöhykkeen vähätyppisillä kosteikoilla. Lisäravintoa lajit hankkivat pyydystämällä pieneläimia erittämänsä liman avulla. Lima sisältää muurahaishappoa ja hajottavia entsyymejä.
La famille des Droseraceae (Droséracées) est constituée de plantes dicotylédones ; elle comprend une centaine d'espèces réparties en 3 à 4 genres.
Ce sont des plantes herbacées, carnivores, à mécanisme de capture actif ou passif, pérennes, rhizomateuses ou tubéreuses, souvent à feuilles en rosette, des régions froides, tempérées ou tropicales.
Le nom vient du genre type Drosera dérivé du grec δρόσος / drosos, rosée, en référence aux excrétions luisantes émises par les glandes foliaires de la plante.
La classification phylogénétique situe cette famille dans l'ordre des Caryophyllales et place le genre Drosophyllum dans une famille dédiée, les Drosophyllaceae.
Selon Angiosperm Phylogeny Website (3 mai 2010)[1], World Checklist of Selected Plant Families (WCSP) (3 mai 2010)[2], NCBI (3 mai 2010)[3] et DELTA Angio (3 mai 2010)[4] :
La famille des Droseraceae (Droséracées) est constituée de plantes dicotylédones ; elle comprend une centaine d'espèces réparties en 3 à 4 genres.
Ce sont des plantes herbacées, carnivores, à mécanisme de capture actif ou passif, pérennes, rhizomateuses ou tubéreuses, souvent à feuilles en rosette, des régions froides, tempérées ou tropicales.
Rosikovke (lat. Droseraceae), biljna porodica iz reda Caryophyllales kojoj pripada preko 170 vrsta[1] biljaka mesožderki. Većina vrsta (177) pripada rodu rosika ili drozera (Drosera) koji je porodici i dao ime. U ostala dva roda pripada svega dvije vrste, to su vodena stupica (Aldrovanda s vrstom A. vesiculosa) i muholovka (Dionaea) s vrstom Venerina muholovka (D. muscipula)
Rosikovke (lat. Droseraceae), biljna porodica iz reda Caryophyllales kojoj pripada preko 170 vrsta biljaka mesožderki. Većina vrsta (177) pripada rodu rosika ili drozera (Drosera) koji je porodici i dao ime. U ostala dva roda pripada svega dvije vrste, to su vodena stupica (Aldrovanda s vrstom A. vesiculosa) i muholovka (Dionaea) s vrstom Venerina muholovka (D. muscipula)
Rosowkowe rostliny (Droseraceae) su swójba symjencowych rostlinow (Spermatophyta).
Wobsahuje sćěhowace rody:
Droseraceae adalah salah satu suku anggota tumbuhan berbunga. Menurut Sistem klasifikasi APG II suku ini dimasukkan ke dalam bangsa Caryophyllales, klad dikotil inti (core Eudikotil) namun tidak termasuk ke dalam dua kelompok besar, Rosidae dan asteridae. Droseraceae diketahui memiliki tiga genus yang masih hidup, sedangkan yang lainnya telah punah. Di antaranya yang masih hidup, yaitu Aldrovanda, Drosera dan Dionaea.
Droseraceae adalah salah satu suku anggota tumbuhan berbunga. Menurut Sistem klasifikasi APG II suku ini dimasukkan ke dalam bangsa Caryophyllales, klad dikotil inti (core Eudikotil) namun tidak termasuk ke dalam dua kelompok besar, Rosidae dan asteridae. Droseraceae diketahui memiliki tiga genus yang masih hidup, sedangkan yang lainnya telah punah. Di antaranya yang masih hidup, yaitu Aldrovanda, Drosera dan Dionaea.
Le Droseracee (Droseraceae Salisb., 1808) sono una famiglia di piante carnivore dell'ordine Nepenthales (Caryophyllales secondo la classificazione APG[1]).
La famiglia comprende i seguenti generi:
Le Droseracee (Droseraceae Salisb., 1808) sono una famiglia di piante carnivore dell'ordine Nepenthales (Caryophyllales secondo la classificazione APG).
Saulašariniai (lot. Droseraceae, angl. Sundew, vok. Sonnentaugewächse) – magnolijūnų (Magnoliophyta) šeimos vabzdžiaėdžiai augalai.
Daugiamečiai žoliniai pelkių augalai su liaukiniais plaukeliais, išskiriančiais lipnų sekretą vabzdžiams gaudyti ir jiems virškinti.
Lietuvoje auga penkios rūšys, priklausančios dviem gentims:
Saulašariniai (lot. Droseraceae, angl. Sundew, vok. Sonnentaugewächse) – magnolijūnų (Magnoliophyta) šeimos vabzdžiaėdžiai augalai.
Daugiamečiai žoliniai pelkių augalai su liaukiniais plaukeliais, išskiriančiais lipnų sekretą vabzdžiams gaudyti ir jiems virškinti.
Lietuvoje auga penkios rūšys, priklausančios dviem gentims:
Saulašarė (Drosera) Mažalapė saulašarė (Drosera intermedia). Auga Kamanų rezervate. Rūšis įrašyta į Lietuvos raudonąją knygą. Pav. Apskritalapė saulašarė (Drosera rotundifolia) Ilgalapė saulašarė (Drosera anglica) Bukalapė saulašarė (Drosera x obovata) Aldrūnė (Aldrovanda) Pūslėtoji aldrūnė (Aldrovanda vesiculosa). Lietuvoje rasta Dysnų ež., dabar nepastebėta. Įrašyta į Lietuvos raudonąją knygą.Wikimedia Commons mempunyai media berkaitan Droseraceae
Droseraceae ialah satu keluarga tumbuhan berbunga. Tumbuhan-tumbuhan di bawah keluarga ini adalah tumbuhan pemakan serangga.
Jika anda melihat rencana yang menggunakan templat {{tunas}} ini, gantikanlah ia dengan templat tunas yang lebih spesifik.
Droseraceae ialah satu keluarga tumbuhan berbunga. Tumbuhan-tumbuhan di bawah keluarga ini adalah tumbuhan pemakan serangga.
De zonnedauwfamilie (Droseraceae) is een familie van vleesetende planten. Tegenwoordig wordt aangenomen dat de familie drie geslachten telt: Aldrovanda, Dionaea en Drosera. Volgens het APG II-systeem (2003) wordt het geslacht Drosophyllum ingedeeld in een eigen familie Drosophyllaceae.
Van de ruim tweehonderd soorten die wereldwijd voorkomen behoren verreweg de meeste tot het geslacht Zonnedauw (Drosera). Dit geslacht vangt insecten met kleverige druppels, zoals goed te zien is bij Drosera madagascariensis op de foto.
De bladeren van de Venusvliegenvanger (geslacht Dionaea) zijn zodanig gemodificeerd dat ze als een val kunnen sluiten over de prooi.
Enkele soorten:
De zonnedauwfamilie (Droseraceae) is een familie van vleesetende planten. Tegenwoordig wordt aangenomen dat de familie drie geslachten telt: Aldrovanda, Dionaea en Drosera. Volgens het APG II-systeem (2003) wordt het geslacht Drosophyllum ingedeeld in een eigen familie Drosophyllaceae.
Van de ruim tweehonderd soorten die wereldwijd voorkomen behoren verreweg de meeste tot het geslacht Zonnedauw (Drosera). Dit geslacht vangt insecten met kleverige druppels, zoals goed te zien is bij Drosera madagascariensis op de foto.
De bladeren van de Venusvliegenvanger (geslacht Dionaea) zijn zodanig gemodificeerd dat ze als een val kunnen sluiten over de prooi.
Enkele soorten:
Venusvliegenvanger (Dionaea muscipula ) Kaapse zonnedauw (Drosera capensis) Kleine zonnedauw (Drosera intermedia) Lange zonnedauw (Drosera anglica) Ronde zonnedauw (Drosera rotundifolia) Aldrovanda vesiculosaSoldoggfamilien (Droseraceae) er ein plantefamilie i ordenen Caryophyllales. Familien har tre slekter, Aldrovanda, Dionaea og Drosera, og om lag 150 artar, dei aller fleste i slekta Drosera.
Alle artane i soldoggfamilien er kjøtetande plantar, og kan derfor vekse på nitrogenfattig jordsmonn. Dei skaffar seg tilskott av nitrogenhaldige næringsstoff ved å fange smådyr som vert brotne ned med eit vassklart, enzymhaldig slim som vert skilt ut på kjertelhår på blada.
I Noreg veks tre soldoggartar vilt:
Soldoggfamilien (Droseraceae) er en plantefamilie som omfatter tre planteslekter.
Alle artene er kjøttetende. De er ett- eller flerårige urter med bladene i rosettform. Blomstene er femtallige, og frukten er en kapsel. De vokser på solrike steder med næringsfattig, sur jord, unntatt Aldrovanda som flyter i ferskvann. Artene i soldoggslekta (Drosera) fanger insekter på de klebrige bladene, mens venusfluefanger (Dionaea) og Aldrovanda har blader som klapper sammen om byttet. Insektene fordøyes, og dette gir plantene verdifull næring.
De litt over 200 artene er utbredt i store deler av verden, men de mangler i de store ørkenområdene og det meste av Arktis. Nesten alle artene tilhører soldoggslekta. Dionaea og Aldrovanda omfatter én art hver. Artsmangfoldet er lite i Holarktis, og de fleste artene vokser på den sørlige halvkule. I Norge finnes tre arter i soldoggslekta.
Tidligere tilhørte Drosophyllum lusitanicum denne familien, men den har blitt flyttet til en egen familie, Drosophyllaceae, hvor den er den eneste arten.
Soldoggfamilien (Droseraceae) er en plantefamilie som omfatter tre planteslekter.
Alle artene er kjøttetende. De er ett- eller flerårige urter med bladene i rosettform. Blomstene er femtallige, og frukten er en kapsel. De vokser på solrike steder med næringsfattig, sur jord, unntatt Aldrovanda som flyter i ferskvann. Artene i soldoggslekta (Drosera) fanger insekter på de klebrige bladene, mens venusfluefanger (Dionaea) og Aldrovanda har blader som klapper sammen om byttet. Insektene fordøyes, og dette gir plantene verdifull næring.
De litt over 200 artene er utbredt i store deler av verden, men de mangler i de store ørkenområdene og det meste av Arktis. Nesten alle artene tilhører soldoggslekta. Dionaea og Aldrovanda omfatter én art hver. Artsmangfoldet er lite i Holarktis, og de fleste artene vokser på den sørlige halvkule. I Norge finnes tre arter i soldoggslekta.
Tidligere tilhørte Drosophyllum lusitanicum denne familien, men den har blitt flyttet til en egen familie, Drosophyllaceae, hvor den er den eneste arten.
Rosiczkowate (Droseraceae Salisb.) – rodzina roślin mięsożernych spokrewniona z kilkoma rodzinami także roślin mięsożernych, tworzących klad bazalny w obrębie rzędu goździkowców (Caryophyllales). W niektórych ujęciach klad ten wyodrębniany jest w randze rzędu rosiczkowców (Droserales), ew. dzbanecznikowców (Nepenthales). Do rodziny tej zalicza się trzy rodzaje. Do niedawna włączano tu także rodzaj rosolistnik (Drosophyllum), współcześnie wyodrębniany w osobną rodzinę (systemy APG). Rosiczkowate spotykane są na różnych obszarach na wszystkich kontynentach z wyjątkiem Antarktydy[1]. Rośliny tu zaliczane występują na różnych siedliskach, od wodnych (aldrowanda), po obszary okresowo suche, od siedlisk nadmorskich po wysokogórskie. W większości należą tu byliny, rzadziej rośliny jednoroczne[2].
Rosiczkowate spokrewnione są z kilkoma rodzinami innych roślin owadożernych, tworzących klad bazalny w obrębie rzędu goździkowców (Caryophyllales) w ujęciu Angiosperm Phylogeny Website (2001...), systemu APG IV (2016) oraz wcześniejszych wersji tego systemu. W niektórych systemach klasyfikacyjnych ta grupa rodzin wyodrębniana jest w randze rzędu rosiczkowców (Droserales) (system Reveala z lat 1994-1999) lub dzbanecznikowców (Nepenthales) (system Reveala i Thorna z 2007)[4]. W dawniejszych systemach pewne podobieństwa powodowały łączenie rosiczkowatych z kapturnicowatymi w jednym rzędzie kapturnicowców (Sarraceniales)[3] lub dzbanecznikowców (system Cronquista z 1981).
Droseraceae – rosiczkowate
Nepenthaceae – dzbanecznikowate
Drosophyllaceae – rosolistnikowate
Frankeniaceae – pomorzlinowate
Tamaricaceae – tamaryszkowate
Plumbaginaceae – ołownicowate
Polygonaceae – rdestowate
Gromada okrytonasienne (Magnoliophyta Cronquist), podgromada Magnoliophytina Frohne & U. Jensen ex Reveal, klasa Rosopsida Batsch, podklasa ukęślowe (DilleniidaeTakht. ex Reveal & Tahkt.), nadrząd NepenthanaeTakht. ex Reveal, rząd rosiczkowce (Droserales Griseb.), rodzina rosiczkowate (Droseraceae Salisb.)[5].
Współcześnie (np. system APG IV z 2016) wyłącza się zaliczany tu dawniej rodzaj rosolistnik. Pozostałe trzy rodzaje włączane do rosiczkowatych liczą 205 gatunków[1].
Rosiczkowate (Droseraceae Salisb.) – rodzina roślin mięsożernych spokrewniona z kilkoma rodzinami także roślin mięsożernych, tworzących klad bazalny w obrębie rzędu goździkowców (Caryophyllales). W niektórych ujęciach klad ten wyodrębniany jest w randze rzędu rosiczkowców (Droserales), ew. dzbanecznikowców (Nepenthales). Do rodziny tej zalicza się trzy rodzaje. Do niedawna włączano tu także rodzaj rosolistnik (Drosophyllum), współcześnie wyodrębniany w osobną rodzinę (systemy APG). Rosiczkowate spotykane są na różnych obszarach na wszystkich kontynentach z wyjątkiem Antarktydy. Rośliny tu zaliczane występują na różnych siedliskach, od wodnych (aldrowanda), po obszary okresowo suche, od siedlisk nadmorskich po wysokogórskie. W większości należą tu byliny, rzadziej rośliny jednoroczne.
Droseraceae é uma família de plantas Angiospermas (plantas que possuem flores), que pertence à ordem Caryophyllales. Esta ordem está incluída no grupo das Eudicotiledônias, possuem, portanto, a sinapomorfia que define este grupo: grãos-de-pólen com três aberturas (tricolpado). A ordem Caryophyllales, por sua vez, está inserida no clado das Pentapetalae.
As Droseráceas são ervas ou subarbustos de hábito carnívoro, as quais obtêm parte de seus nutrientes de forma distinta, por meio da digestão enzimática de insetos. Os caules são curtos, raramente alongados. Essas plantas possuem folhas modificadas especializadas na captura de pequenos insetos, as quais atraem sua presa pelo odor e/ou coloração chamativa.
As plantas desta família apresentam em geral pelos pedunculados, glandulares e secretores de mucilagem. As folhas são simples, com venação inconspícua, adaxialmente circinadas e se dispõem em padrão alternado e espiralado. As folhas podem conter estípulas e geralmente formam uma lâmina sensitiva para a captura de insetos, sendo coberta por pelos sensitivos secretores de mucilagem ou produzindo uma armadilha para a captura de presas.[1]
As flores são bissexuais, com simetria radial (actinomorfas), hipóginas, diclamídeas, dialpétalas e com perianto pentâmero. Possuem entre 5 a 20 estames, os quais podem ser livres ou unidos na base e anteras rimosas (se abrem longitudinalmente). As droseráceas apresentam de 2 a 5 estiletes, gineceu sincárpico, ovário súpero, unilocular, com óvulos numerosos e placentação basal ou parietal (óvulos presos à parede do ovário). Os frutos são em cápsula loculicida, com 2 a 5 valvas, 1 a 5 lóculos e sementes numerosas.[1][2]
O grupo de Pentapetalae possui três grandes clados. O primeiro inclui as Rosideas e Saxifragales. O segundo clado inclui as Caryophyllales, Asterideas, Berberidopsidales e Santales. Por fim, o último clado inclui as plantas da família Dilleniaceae.[3]
Na ordem Caryophyllales, estão inseridas ao todo 38 famílias,[4] sendo as famílias de maior destaque Nepenthaceae, Droseraceae, Caryophyllaceae, Cactaceae e Aizoaceae. Dentro de Caryophyllales há dois clados principais, um denominado Core Caryophyllales e o outro clado incluindo plantas carnívoras como Droseraceae e Nepenthaceae e outras famílias como Polygonaceae. O clado onde Droseraceae está incluído também incluem as famílias Nepenthaceae, Drosophyllaceae, Ancistrocladaceae e Dioconphyllaceae.[5]
Dentro de Droseraceae há 200 espécies incluídas em três gêneros distintos: Drosera, Dionaea e Aldrovanda. Os dois últimos gêneros, os quais possuem armadilhas para captura de insetos, formam um grupo-irmão. Os organismos do gênero Drosera possuem numerosos pelos glandulares e pegajosos para captura de presas e placentação pariental, característica esta considerada derivada na família Droseraceae. Drosera é o grupo irmão do clado contendo Dionaea e Aldrovanda.[1]
No Brasil, apenas o gênero Drosera ocorre naturalmente no meio ambiente. Dentro deste gênero, 31 espécies são encontradas no Brasil sendo 19 espécies endêmicas. Estas plantas se distribuem por todas as cinco regiões brasileiras nos domínios fitogeográficos da Amazônia, Caatinga, Cerrado, Mata Atlântica, Pampa e Pantanal.[6]
Há uma grande variedade de vegetação na qual se encontra espécies da família Droseraceae no Brasil. Dentre os tipo de vegetação, se destacam a savana amazônica, cerrado latu sensu, campo rupestre, campo limpo, campo de várzea, campo de altitude, campinarana, restinga, palmeiral, vegetação sobre afloramentos rochosos, floresta ciliar e áreas antrópicas.[6]
Em Drosera, pelos glandulares e tentaculares secretores de mucilagem presentes nas folhas auxiliam na captura de pequenos insetos. As presas ficam aderidas na mucilagem desses pelos, com posterior curvatura dos pelos, pressionando assim o inseto contra a lâmina foliar, a qual também se dobra para envolver a presa.
O gênero Aldrovanda inclui espécie de Droseraceae de hábito aquática com o mecanismo de captura similar ao das Dionaea. Suas armadilhas, porém, são de tamanho reduzido e há numerosos gatilhos na lâmina foliar.
Dionaea possui uma estratégia de captura diferente de Drosera. Nestas plantas, há a ocorrência de folhas modificadas para a captura de insetos, denominadas folhas-armadilhas com lâminas articuladas, com a presença de pelos sensitivos na lâmina que irão desencadear o fechamento da armadilha. Quando insetos pousam na folha e tocam nos pelos, estes são estimulados e propagam o estímulo para a articulação da folha, a qual rapidamente iniciará o fechamento da lâmina. O inseto capturado na folha-armadilha será posteriormente digerido por enzimas secretadas pelas células da superfície laminar.
Droseraceae é uma família de plantas Angiospermas (plantas que possuem flores), que pertence à ordem Caryophyllales. Esta ordem está incluída no grupo das Eudicotiledônias, possuem, portanto, a sinapomorfia que define este grupo: grãos-de-pólen com três aberturas (tricolpado). A ordem Caryophyllales, por sua vez, está inserida no clado das Pentapetalae.
Aldrovanda
Dionaea
Drosera
†Droserapollis
†Droserapites
†Droseridites
†Fischeripollis
†Palaeoaldrovanda
†Saxonipollis
Rosikovke (znanstveno ime Droseraceae) so družina mesojedih rastlin iz reda klinčkovcev.
Rosikovke so mesojede rastline, visoke od 10 do 20 cm, ki imajo pravilne cvetove s petimi prašniki. Listi rosikovk so razporejeni v venček ki poganja okoli peclja s cvetovi. Večina vrst ima poleg listov prilistke. Listi rosikovk so opremljeni s posebnimi žlezami, ki izločajo lepljiv sok za lov na žuželke. Le-te vzdražijo žleze z dotikom, dražljaji pa se od tam prenesejo po listu, katerega spodnja ploskev se začne raztezati hitreje od zgornje. Tako se list začne upogibati okoli žuželke.
Rosike uspevajo na revnih in kislih tleh, največkrat po močvirjih in barjih. Zaradi nezadostnega vira dušika v zemlji, so se te rastline prilagodile za lov žuželk kot alternativnega vira dušika.
Rosikovke (znanstveno ime Droseraceae) so družina mesojedih rastlin iz reda klinčkovcev.
Sileshårsväxter eller flugfångarväxter (Droseraceae) är en familj i ordningen Caryophyllales med 3 släkten, vattenfällesläktet (Aldrovanda), venusflugfällesläktet (Dionaea) och sileshårssläktet (Drosera), och cirka 150 arter. De två förstnämnda släktena har bara var sin art.
Alla arter i familjen är köttätande växter. Arterna är tvåhjärtbladiga örter som framför allt påträffas på fuktiga ställen i de tempererade och subtropiska zonerna. De flesta växer på synnerligen kvävefattigt underlag och alla skaffar sig ett tillskott av kvävenäring genom att fånga smådjur som bryts ned med hjälp av ett vattenklart slem. Slemmet innehåller myrsyra och äggvitespjälkande enzymer och avsöndras av talrika körtelhår som oftast brukar sitta på bladen.
Venus flugfälla (Dionaea muscipula) är den mest kända arten och dess runda rosettblad är försedda med långa borst i kanten och några "känselspröt" på ytan. Berörs känselspröten slår bladet hop längs mittnerven och kan fånga exempelvis skalbaggar och gråsuggor. Flugor hinner däremot i regel undan. De svenska Drosera-arterna är utrustade med en liknande fångstanordning.
Droseraörten är känd för sin goda verkan mot kikhosta och även mot rethosta.Den ingår i flera läkemedel i Europa och används även i homeopatiska läkemedel. Använd växtdel är bladen. [1]
Sileshårsväxter eller flugfångarväxter (Droseraceae) är en familj i ordningen Caryophyllales med 3 släkten, vattenfällesläktet (Aldrovanda), venusflugfällesläktet (Dionaea) och sileshårssläktet (Drosera), och cirka 150 arter. De två förstnämnda släktena har bara var sin art.
Росичкові — багаторічні кореневищні, болотні або водні трав'янисті рослини, іноді напівчагарники, що володіють характерними пристроями для лову комах.
Листя росянкових чергові, прості, цілісні, зазвичай зібрані в розетки, і як правило, мають різноманітні залозисті волоски, щетинисті вирости та чутливі щетинки.
Квітки актиноморфні, двостатеві, зібрані в прості верхоквіткові суцвіття.
Họ Gọng vó hay họ Bắt ruồi (danh pháp khoa học: Droseraceae, đồng nghĩa Aldrovandaceae Nakai, Dionaeaceae Rafinesque) là một họ thực vật hạt kín, phân bố rộng khắp thế giới.
Sự đa dạng hóa ở chi Drosera có thể bắt đầu vào khoảng 42 triệu năm trước, mặc dù nguồn gốc tiền-trôi dạt lục địa cũng đã được đề xuất[1]. Chi Drosera là đặc biệt đa dạng tại tây nam Australia, với khoảng một phần ba số loài của toàn chi; sự đa dạng có thể có quan hệ với sự khởi đầu của kiểu khí hậu Địa Trung Hải tại đây vào khoảng 15-10 triệu năm trước.
Cả hai chi Aldrovandra và Dionaea đều có kiểu bẫy khép lại, các lông tơ kích thích đa bào v.v.[2]. Các bẫy bắt mồi của Dionaea khép lại sau khoảng 100 ms, sự chuyển động này được hỗ trợ bởi thay đổi của các phiến lá từ lõm sang lồi[3]. Volkov và ctv. (2008)[4] cung cấp các chi tiết sinh lý học về cơ chế này trong khi Gibson và Waller (2009)[5] thảo luận về sự tiến hóa của các bẫy kiểu khép lại này, là độc nhất vô nhị ở thực vật hạt kín - có lẽ gắn với sự bắt các con mồi lớn. Tuy nhiên, cũng lưu ý rằng Drosera glanduligera cũng có các lông tuyến ở mép chuyển động nhanh - mà nó lại không có tuyến tiết[6].
Họ này bao gồm các loài thực vật ăn thịt. Ngoài các loài gọng vó thuộc chi Drosera, nó còn chứa loài có phần nổi tiếng hơn là bắt ruồi Venus (Dionaea muscipula). Các loài gọng vó tạo ra các chất nhớt dính trên lá của chúng để bẫy con mồi, còn bắt ruồi Venus thì có những chiếc lá tạo thành những cái bẫy khép lại khi nó bị quấy nhiễu. Chi thứ ba còn sinh tồn chỉ chứa 1 loài Aldrovanda vesiculosa, có thể nêu đặc trưng là giống như bắt ruồi Venus, nhưng bẫy các con mồi là động vật không xương sống, sinh sống dưới nước[2].
Họ này chứa các loài cây thân thảo có rễ hay không rễ (chi Aldrovandra). Cơ chế bẫy mồi là chủ động. Bẫy mồi bao gồm các tuyến trên lá tiết ra chất dính, gắn liền với sự khép con mồi lại chậm diễn ra sau đó nhờ chuyển động của phiến lá (chi Drosera) hoặc bao gồm các phiến lá biến đổi kỳ lạ, giống như bẫy thép, khép lại theo kiểu bật nhanh khi các thụ quan hướng trục bị chạm vào (các chi Aldrovanda, Dionaea). Cây thường với tổ hợp các lá ở gốc hoặc có thể không có tổ hợp lá sát gốc hay sát ngọn; có thân rễ hay thân củ. Ưa nước (chi Aldrovanda) hay ưa điều kiện đầm lầy tới ưa ẩm vừa phải (thường mọc ven các đầm lầy có tính chua); đôi khi trôi nổi tự do (chi Aldrovanda). Các lá của chi Aldrovanda mọc ngầm dưới nước. Lá đơn, nhỏ tới trung bình; chủ yếu mọc so le, hoặc mọc vòng (chi Aldrovandra); thành vòng xoắn hoặc 4 tầng; có cuống lá; không màng bao. Phiến lá nguyên. Có lá kèm hoặc không; không có mô phân sinh gốc bền. Gân lá thường hình thoa (hướng trong, không giống như lá của Drosophyllum hướng ngoài), hoặc không hình thoa. Các gân lá nhỏ không có các tế bào di chuyển libe (các chi Dionaea, Drosera) [7].
Các loài cây trong họ này có hoa lưỡng tính. Thụ phấn nhờ côn trùng. Hoa mọc đơn độc hoặc mọc thành các xim hoa. Đơn vị cụm hoa tận cùng thường có dạng xim. Hoa cân đối; thường mẫu 4–5; tròn hay vòng 4 hoặc vòng 5. Đế hoa không có cả cuống nhị lẫn cuống nhụy[7].
Bao hoa với đài và tràng hoa phân biệt; 8–10(–20); 2 vòng; đẳng số. Đài hoa 4–5(–8); 1 vòng; gần như không có lá đài hợp hoặc đa lá đài. Các thùy đài hoa dài hơn ống. Đài hoa cân đối; bền; xếp lợp. Tràng hoa 4–5(–12); 1 vòng; nhiều cánh hoa; xếp lợp hay vặn vẹo; cân đối. Các cánh hoa có vuốt ngắn[7].
Bộ nhị thường (4–)5 hoặc hiếm khi 10–20. Các phần của bộ nhị phân nhánh hoặc không; rời với bao hoa; cân đối; rời nhau hay dính liền; khi dính liền thì 1 chỉ nhị hợp (hợp sinh gốc ở chi Dionaea); 1 vòng hoặc 2 vòng. Bộ nhị chỉ chứa nhị sinh sản. Nhị (4–)5 hoặc (10–)20; từ đẳng số với bao hoa tới gấp ba lần. Bao phấn đính lưng hay đính gốc; nứt theo các khe nứt dọc; hướng ngoài; bốn túi bào tử. Vách trong bao phấn phát triển các mô dày dạng sợi. Sự hình thành vi bào tử đồng bộ. Các bộ bốn vi bào tử ban đầu hình tứ diện hay có khả năng phân chia thành hai nửa đối xứng dọc theo hai mặt phẳng khác biệt. Vách bao phấn ban đầu với 1 lớp giữa theo kiểu ‘thực vật một lá mầm’. Mô dinh dưỡng trong túi bào tử có tuyến hoặc dạng amip. Phấn hoa rụng thành cụm bộ bốn. Các hạt phấn hoa có 3-50 khe hở dọc hay lỗ; 2-tế bào (Dionaea), hoặc 2-tế bào và 3-tế bào (với cả hai điều kiện ở chi Drosera) [7].
Bộ nhụy 3(–5) lá noãn. Nhụy 1 tế bào. Bộ nhụy dạng quả tụ; quả tụ với bầu nhụy tụ, hoặc quả tụ với đầu nhụy tự do; thượng. Bầu nhụy 1 ngăn. Vòi nhụy 1 hoặc 3(–5); tự do hay hợp một phần; ở đỉnh. Đầu nhụy thường 2 thùy; kiểu khô; có nhũ. Kiểu đính noãn vách hay gốc. Noãn trong một ngăn 3–100 (‘nhiều’); ngược; hai áo; phôi tâm phát triển kém hoặc phát triển tốt (với 1 hay nhiều lớp tế bào ngoài túi phôi). Túi phôi phát triển theo kiểu Polygonum. Các nhân ở cực hợp lại trước khi thụ phấn. Các tế bào đối cực hình thành; 3; không nảy nở; phù du. Các tế bào phụ trợ có móc (với bộ máy hình chỉ). Sự hình thành nội nhũ là kiểu nhân. Phát sinh phôi kiểu cẩm chướng (caryophyllad) tới kiểu cà (solanad) hoặc kiểu anh thảo chiều (onagrad) tới kiểu cúc (asterad) [7].
Quả không dày cùi thịt; nứt (gần như luôn luôn), hoặc không nứt (chi Aldrovandra); quả nang (thường thấy) hoặc quả nang không nứt (chi Aldrovandra). Quả nang chia ngăn hay mở bằng mảnh vỏ. Hạt giàu nội nhũ. Nội nhũ chứa dầu. Hạt có cánh hoặc không. Hạt có tinh bột. Lá mầm 2. Phôi thẳng[7].
Họ Droseraceae theo phân loại của APG là một phần của bộ Caryophyllales trong nhánh core eudicots[2]. Họ này bao gồm 3 chi còn loài sinh tồn và khoảng 6 chi đã tuyệt chủng. Số loài còn sinh tồn khoảng 110-115[7][8]. Hệ thống Cronquist năm 1981 xếp họ này trong bộ Nepenthales[7].
Họ này bao gồm các chi sau đây:
Mặc dù còn có một số tranh cãi, nhưng các nhà phân loại học có xu hướng gộp ít nhất là 2 trong số 3 chi còn sinh tồn này (và nói chung là cả ba chi còn loài sinh tồn) vào trong họ này kể từ năm 1906[2]. Chứng cứ phân tử hỗ trợ việc gộp cả ba chi, cũng như chỉ ra rằng 2 chi bẫy mồi theo kiểu khép lại (Dionaea và Aldrovanda) có quan hệ họ hàng gần với nhau hơn là với Drosera[9], gợi ý rằng các bẫy kiểu khép lại chỉ tiến hóa có một lần[2].
Hồ sơ hóa thạch của họ Droseraceae là phong phú nhất trong số các họ thực vật ăn thịt. Phấn hoa hóa thạch đã được quy cho vài chi còn loài sinh tồn lẫn các chi đã tuyệt chủng, mặc dù một vài trong số này có sự hợp lệ đáng ngờ.
Trong quá khứ thì loài Drosophyllum lusitanicum đã từng được đặt trong họ này, nhưng chứng cứ phân tử cho thấy nó có quan hệ họ hàng gần với loài dây leo ăn thịt Triphyophyllum peltatum và các loài dây leo không ăn thịt thuộc chi Ancistrocladus hơn và vì thế đã được phân loại lại tại chỗ khác (đặc biệt là trong họ của chính nó là Drosophyllaceae)[2]. Chứng cứ phân tử và hóa sinh học gần đây (xem website của APG) gợi ý rằng các đơn vị phân loại có tính ăn thịt trong bộ Caryophyllales (các họ Droseraceae, Drosophyllaceae, Nepenthaceae và loài Triphyophyllum peltatum) tất cả đều thuộc về cùng một nhánh mà trong đó còn chứa cả các loài cây không ăn thịt, chẳng hạn như các loài trong họ Ancistrocladaceae.
Cây phát sinh chủng loài cho các chi còn loài sinh tồn dưới đây lấy theo Fernando Rivadavia và ctv., 2003[9].
Droseraceae
Họ Gọng vó hay họ Bắt ruồi (danh pháp khoa học: Droseraceae, đồng nghĩa Aldrovandaceae Nakai, Dionaeaceae Rafinesque) là một họ thực vật hạt kín, phân bố rộng khắp thế giới.
Droseraceae Salisb., nom. cons., 1808
Номенклатурный тип Роды
Рося́нковые (лат. Droseráceae) — семейство двудольных растений, входящее в порядок гвоздичноцветные, включающее в себя 3 рода ныне существующих плотоядных растений.
Росянковые — многолетние корневищные болотные или водные травянистые растения, иногда полукустарники, обладающие характерными приспособлениями для ловли насекомых.
Листья росянковых очерёдные, простые, цельные, обычно собраны в розетки и, как правило, усажены разнообразными железистыми волосками, щетинистыми выростами и чувствительными щетинками.
Цветки актиноморфные, двуполые, собраны в простые верхоцветные соцветия.
Рося́нковые (лат. Droseráceae) — семейство двудольных растений, входящее в порядок гвоздичноцветные, включающее в себя 3 рода ныне существующих плотоядных растений.
茅膏菜科（学名：Droseraceae），一年生濕生植物，全株植物密生黏性腺毛是其特色。在葉子方面則呈現倒卵狀，花序基生。一般來說，該種植物都生長在季節性溼地，坡地。
茅膏菜屬的南非茅膏菜
茅膏菜屬的圆叶茅膏菜
林春吉. 台灣的水生與溼地植物. 台北: 綠世界出版社. 2005.
这是一篇與生物分類學相關的小作品。你可以通过编辑或修订扩充其内容。 茅膏菜科（学名：Droseraceae），一年生濕生植物，全株植物密生黏性腺毛是其特色。在葉子方面則呈現倒卵狀，花序基生。一般來說，該種植物都生長在季節性溼地，坡地。
茅膏菜屬的南非茅膏菜
茅膏菜屬的圆叶茅膏菜
モウセンゴケ科 (Droseraceae) はナデシコ目の科の一つ。モウセンゴケ、ムジナモ、ハエトリグサなど、3属約100種を含む。すべて食虫植物である。日本には2属6種が産する。
いずれも捕虫葉を持つ。モウセンゴケ属は腺毛で、ムジナモとハエトリグサはわなで昆虫などを捕らえる。
新エングラー体系ではサラセニア目、クロンキスト体系ではウツボカズラ目、APG分類体系ではナデシコ目に所属させているが、いずれにしてもモウセンゴケ科は独立の科として認識されている。クロンキスト体系では、イベリア半島とモロッコに分布するドロソフィルムもモウセンゴケ科に含めていた。
ポータル 植物 プロジェクト 植物 
この項目は、植物に関連した書きかけの項目です。この項目を加筆・訂正などしてくださる協力者を求めています（プロジェクト:植物／Portal:植物）。
끈끈이귀개과(-----科, 학명: Droseraceae 드로세라케아이[*])는 석죽목의 과이다.[1] 끈끈이주걱과(-----科)로도 알려져 있다.
일반적으로 온대에서 열대에 걸쳐 분포하며, 세계적으로 3개 속에 약 100종 정도가 알려져 있다. 한국에는 끈끈이귀개·끈끈이주걱·긴잎끈끈이주걱·벌레먹이말 등 2속 4종이 분포하고 있다.
대부분 습지에서 자라는 한해살이 또는 여러해살이 초본으로서, 곤충이나 그 밖의 작은 동물들을 잡아먹는다. 어린 시기의 잎은 소용돌이 모양으로 감기면서 어긋난다. 꽃은 양성화로 방사대칭이며, 1개가 피거나 또는 총상꽃차례 원추꽃차례를 이룬다. 꽃받침조각은 4-5개로 아랫부분이 합쳐져 있으며, 5개의 꽃잎은 각기 떨어져 있다. 수술은 4-20개이고, 꽃가루는 4개씩 뭉쳐서 방출된다. 씨방은 상위로, 3-5개의 심피로 이루어져 있으며 안에 1개의 방이 있는데, 그 안의 측막 태자리에는 소수 또는 다수의 밑씨가 만들어진다. 3-5개의 암술대가 있으며, 암술머리는 종종 갈라져 있다. 열매는 삭과로, 여러 개의 씨가 포함되어 있다.
끈끈이귀개과(-----科, 학명: Droseraceae 드로세라케아이[*])는 석죽목의 과이다. 끈끈이주걱과(-----科)로도 알려져 있다.
일반적으로 온대에서 열대에 걸쳐 분포하며, 세계적으로 3개 속에 약 100종 정도가 알려져 있다. 한국에는 끈끈이귀개·끈끈이주걱·긴잎끈끈이주걱·벌레먹이말 등 2속 4종이 분포하고 있다.
대부분 습지에서 자라는 한해살이 또는 여러해살이 초본으로서, 곤충이나 그 밖의 작은 동물들을 잡아먹는다. 어린 시기의 잎은 소용돌이 모양으로 감기면서 어긋난다. 꽃은 양성화로 방사대칭이며, 1개가 피거나 또는 총상꽃차례 원추꽃차례를 이룬다. 꽃받침조각은 4-5개로 아랫부분이 합쳐져 있으며, 5개의 꽃잎은 각기 떨어져 있다. 수술은 4-20개이고, 꽃가루는 4개씩 뭉쳐서 방출된다. 씨방은 상위로, 3-5개의 심피로 이루어져 있으며 안에 1개의 방이 있는데, 그 안의 측막 태자리에는 소수 또는 다수의 밑씨가 만들어진다. 3-5개의 암술대가 있으며, 암술머리는 종종 갈라져 있다. 열매는 삭과로, 여러 개의 씨가 포함되어 있다.
.jpg)
_3.jpg)
