Štitarke (celerovke, kimovke; lat. Apiaceae, Umbelliferae) su porodica dvosupnica kojoj pripada 418 rodova s 3.257 vrsta trajnih i jednogodišnjih zeleni, rjeđe polugrmova i grmova.
To su uglavnom zeljaste biljke sa šupljim stablikama i raznolikim, često i višestruko perastim listovima. Dvospolni, rijetko jednospolni cvjetovi većinom su u sastavljenim, rjeđe u jednostavnim štitcima (po kojima je porodica nazvana), katkada nalik na glavicu. Plod kalavac u pravilu se raspada na 2 plodića (merikarpa).
Najčešće imaju aromatičan, često i vrlo prodoran miris od prisutnih eteričnih ulja.
Štitarke su rasprostranje u Sredozemlju i jugozapadnoj Aziji. Mnoge se vrste uzgajaju kao povrće, začinske ili ljekovite npr. anis (Pimpinella anisum), anđelika (angelica archangelica), celer (Apium graveolens), kim (Carum carvi), komorač (Foeniculum vulgare), kopar (Antheum graveolens), korijander (Coriandrum sativum), ljupčac (Levisticum officinale), motar (Crithmum maritimum), mrkva (Daucus), peršin (Petroselinum crispum), a neke kao ukrasne npr. kotrljan (Eryngium).
U Hrvatskoj iz porodice štitarki raste približno 65 rodova s približno 170 vrsta. Zvinčac (Bupleurum), pukovica (Peucedanum) i devesilje (Seseli) su zastupljeni s po desetak vrsta, ostali s manje: čehulja (Myrrhis), razgranjena portenšlagija (Athamanta ramosissima), jarčevac (Aegopodium), ježika (Echinophora spinosa), milogled ili zdravčica (Sanicula), motar (Crithmum maritimum), volujsko oko (Hacquetia). Porodici pripadaju i neke smrtno otrovne vrste: divlji peršin (Aethusa cynapium), pjegava velika kukuta (Conium maculatum), otrovna trubeljika (Cicuta virosa).[1]
Štitarke (celerovke, kimovke; lat. Apiaceae, Umbelliferae) su porodica dvosupnica kojoj pripada 418 rodova s 3.257 vrsta trajnih i jednogodišnjih zeleni, rjeđe polugrmova i grmova.
