Porodica bukvi (lat. Fagaceae) uključuje bukve i hrastove, sa osam rodova i oko 927 priznatih vrsta.[2] Obuhvata zimzeleno, listopadno drveće i grmove, sa karakterističnim naizmjenično poredanim jednostavnim listovima peraste nervature, jednospolnim cvjetovima u obliku resa i kupastim orašastim plodovima. Lišće bukava je često režnjevito sa peteljkama, a obično su prisutni i sporedni listići. Karakteristike lista Fagaceae mogu biti vrlo slične onima u porodici Rosaceae i drugim porodicama sa ružinim motivom. Plodovima nedostaje endosperm i nalaze se u krljuštima ili bodljikavim ljuskama koje mogu, a ne moraju oblagati čitavu orašicu, koja se može sastojati od 1-7 sjemenki. Najpoznatija grupa iz ove porodice su hrastovi, roda Quercus, čiji je plod bezvalvularna orašica (obično sadrži jednu sjemenku) zvana žir. Ljuska žira u većini hrastova stvara samo kup u kojem se nalazi orašica. Fagaceae su jedna od najvažnijih ekološki značajnih drvenastih biljaka iz svoje porodica na Sjevernoj hemisferi, a hrastovi čine okosnicu umjerenih šuma u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji, kao i jedan od najznačajnijih staništa divljači i njihove hrane.[3][4][5]
Karakteristika Fagaceae je njihova sklonost da se lahko unakrsno oprašuju sa članovima istog roda/sekcije. Konkretno, hrastovi iste sekcije, tako lahko da je nejasno kako su uspjeli ostati morfološki različiti.
Nekoliko članova porodice Fagaceae imaju važnu ekonomsku upotrebu. Mnoge vrste hrasta, kestena i bukvi (rodova Quercus, Castanea i Fagus) najčešće se koriste kao građa za podove, namještaj, ormare i vinsku burad. Od kore hrasta plutnjaka Quercus suber, pravi se pluto za čepove vinskih boca i bezbroj drugih predmeta. Lješnici su plodovi vrsta roda Castanea. Brojne vrste iz nekoliko rodova su istaknuto ukrasno bilje, a drveni odsječci stabala i grana roda Fagus se često koriste za aromatiziranje piva.
U hromosomskoj garnituri porodice bukvi, osnovni broj hromosoma je x = 12, 11, 13 ili 21.
Fagaceae su obično podijeljene u pet ili šest potporodica i općeprihvaćeno uključuju 8 -10 rodova (navedenih u nastavku). Monofilija u Fagaceae snažno podržavaju morfološke (pogotovo morfologija plodova), kao i molekularno-biološke podatke.[6]
Rod Nothofagus sa Južne hemisfere, obične južne bukve, historijski smješta sestrinske Fagaceae u rod Fagus,[7] ali nedavni molekularni dokazi upućuju na neke druge veze. Dok Nothofagus ima niz zajedničkih karakteristika sa Fagaceae, kao što su kupolasta struktura ploda, bitno se razlikuje u nekoliko struktura, uključujući i različite sporedne listiće i morfologiju polena, kao i različit broj hromosoma. Sada je prihvaćen pogled sistematskih botaničara koji rod Nothofagus uključuju u sopstvenu porodicu, Nothofagaceae.[8]
Quercus, podrod Cyclobalanopsis je tretiran kao odvojen rod.[9], ali i kao podrod kod većine taksonoma. Rod Nothofagus (južne bukve; oko 40 vrsta sa Južne hemisphere), koji je nekada bio uključen u Fagaceae, sada se tretira kao odvojena porodica: Nothofagaceae.
Fagaceae su široko rasprostranjene preko cijele sjeverne hemisfere. Raznolikost na razini roda, koncentrisana je u Sjeveroistočnoj Aziji, gdje se smatra da je većina postojećih rodova evoluirala prije migracije u Evropu i Sjevernu Ameriku (preko Berigovog kopnenog mosta, odnosno kopnene prevlake zvane Beringija).[10] Predstavnici porodice Fagaceae (kao što su Fagus grandifolia, Castanea dentata iQuercus alba na sjeveroistoku SAD ili Fagus sylvatica, Quercus robur i Q. petraea u Evropi) ćesto su ekološki dominantni u sjevernim umjerenim šumama.
Porodica bukvi (lat. Fagaceae) uključuje bukve i hrastove, sa osam rodova i oko 927 priznatih vrsta. Obuhvata zimzeleno, listopadno drveće i grmove, sa karakterističnim naizmjenično poredanim jednostavnim listovima peraste nervature, jednospolnim cvjetovima u obliku resa i kupastim orašastim plodovima. Lišće bukava je često režnjevito sa peteljkama, a obično su prisutni i sporedni listići. Karakteristike lista Fagaceae mogu biti vrlo slične onima u porodici Rosaceae i drugim porodicama sa ružinim motivom. Plodovima nedostaje endosperm i nalaze se u krljuštima ili bodljikavim ljuskama koje mogu, a ne moraju oblagati čitavu orašicu, koja se može sastojati od 1-7 sjemenki. Najpoznatija grupa iz ove porodice su hrastovi, roda Quercus, čiji je plod bezvalvularna orašica (obično sadrži jednu sjemenku) zvana žir. Ljuska žira u većini hrastova stvara samo kup u kojem se nalazi orašica. Fagaceae su jedna od najvažnijih ekološki značajnih drvenastih biljaka iz svoje porodica na Sjevernoj hemisferi, a hrastovi čine okosnicu umjerenih šuma u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji, kao i jedan od najznačajnijih staništa divljači i njihove hrane.
Karakteristika Fagaceae je njihova sklonost da se lahko unakrsno oprašuju sa članovima istog roda/sekcije. Konkretno, hrastovi iste sekcije, tako lahko da je nejasno kako su uspjeli ostati morfološki različiti.
Nekoliko članova porodice Fagaceae imaju važnu ekonomsku upotrebu. Mnoge vrste hrasta, kestena i bukvi (rodova Quercus, Castanea i Fagus) najčešće se koriste kao građa za podove, namještaj, ormare i vinsku burad. Od kore hrasta plutnjaka Quercus suber, pravi se pluto za čepove vinskih boca i bezbroj drugih predmeta. Lješnici su plodovi vrsta roda Castanea. Brojne vrste iz nekoliko rodova su istaknuto ukrasno bilje, a drveni odsječci stabala i grana roda Fagus se često koriste za aromatiziranje piva.
