Životinje (latinski: Animalia) značajna su grupa organizama živog svijeta koji su svrstani u životinjsko carstvo. Općenito su to višećelijski organizmi koji sposobni da se kreću i prilagođavaju okolinskim uvjetima, te da se hrane drugim organizmima ili njihovim ostacima. Uvršteni su u domenu Eukariota.[1][2][3][4]
Preovladava uvjerenjr da životinje vode porijeklo od eukariotskih bičara.[6] Najbliži živući srodnici tih oblika su hoanoflagelati, čija morfologija podsjeća na hoanocite nekih spužvi (ćelije koje im pokrivaju unutrašnju površinu). Molekulsko-biološka istraživanja svrstavaju životinje u nadgrupu živog svijeta pod nazivom Opisthokonta, u koji spadaju i hoanoflagelati, gljive i nekolicina malenih parazitskih protista. Hoanoflagelati su dobili naziv po pozadinskoj poziciji biča (u tvorevini koja liči na kragnu), u pokretljivim ćelijama, što se također javlja i kod spermatozoida većine sisara, dok većina ostalih eukariota ima anteriorni bič.
Prvi fosili koji su vjerovatno ostaci životinja javljaju se u formaciji Trezona u Južnoj Australiji.[7] Smatra se da su to bili rane spužve. Pronađeni su u stijenama koje su datirane na oko 665 miliona godina.
Naredni mogući najstariji fosil životinja potiče iz kraja prekambrija, prije oko 610 miliona godina, a spada u tzv. edijakarijsku biotu.[8] Međutim, vrlo ih je teško dovesti u vezu sa kasnijim fosilima. Neki od njih možda predstavljaju pretke današnjih oblika životinja, ali su možda i odvojene grupe, pa, ako se to potvrdi, uopće i ne spadaju u životinje.
Osim njih, preci najpoznatijihkoljena životinjskog carstva javljaju se više ili manje u isto vreme tokom kambrija, prije oko 542 miliona godina.[9] Još uvek je predmet rasprava da li taj događaj, koji se naziva kambrijskom eksplozijom, predstavlja brzu divergenciju među različitim grupama ili promenu uslova u staništu zbog kojih su se njihovi ostaci lakše fosilizirali.
Neki paleontolozi smatraju da su se životinje pojavile mnogo prije kambrijske eksplozije biodiverziteta, moguće čak i prije milijardu godina.[10] Fosilizirani tragovi, poput otisaka tijela i jazbina, iz ere tonija ukazuju na prisustvo triploblastulnih crva, sličnih metazoama, približno iste veličine (širine oko 5 mm) i kompleksnosti kao gliste. Početkom ovog geološkog perioda, prije oko milijardu godina, došlo je do smanjenja diverziteta stromatolita, što može ukazivati na pojavu životinja koje su se njima hranile, budući da im je, nakon permsko-trijaskog i ordovicijsko-silurskog izumiranja diverzitet također porastao. Međutim, otkriće tragova koji su vrlo slični onima iz današnjih stijena, stvara nalaz ostataka ogromnog jednoćelijskog protista Gromia sphaerica, koji baca sumnju u njihov status dokaza rane evolucije životinja.[11][12][13]
Procjenjuje se da je izumrlo čak 99,9% svih životinja koje su ikada postojale.[14]
Životinje su živa bića, koja svoju energiju ne dobijaju fotosintezom nego se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima a za disanje treba im kisik. Većina životinja je pokretna i ima čula. Prirodno-naučno gledano i čovjeka treba smatrati životinjom. Biologija ponašanja je pokazala, da životinje na višem stepenu razvoja koriste komplicirane uzorke ponašanja i određene znakove koje nazivamo i govor životinja (glasanjem, mimikom, i sl.). Pored čovjeka, i neke životinje pokazuju, bar u naznakama, sposobnost apstraktnog mišljenja. Međutim, osim čovjeka nije poznata ni jedna životinjska vrsta koja bi mogla stvoriti "visoko razvijenu" kulturu. Razlikovanje koje u većini jezika postoji između čovjeka i životinje, naučno gledano, nije održiva. Životinje se najčešće poistovjećuju sa višećelijskim organizmima, međutim tu se u zadnje vrijeme pojavljuje čitav niz raznih teorija, i vjerovatno će potrajati još neko vrijeme dok se razjasne i općenito prihvate mišljena o čitavom nizu, po navedenoj definiciji, graničnih slučajeva.[15][16]
Ljudska vrsta (Homo sapiens) također pripada carstvu Animalia, iz kojeg ga izdvajaju samo dostignuća kulture, u najširem smislu riječi.
Od najranijih vremena čovjek životinje poštuje, klanja im se, bori se s njima i drži ih kao korisne ili domaće.
Prema uzajamnom odnosu, čovjek životinje dijeli na:
Prema primitvnim uvjerenjima nekih istočnih naroda, svete životinje mogu biti žive inkarnacije životinja-bogova, koje su, primjerice u Starom Egiptu, vjerovatno bile poštovane. Tokom ritualnih postupaka životinje mogu služiti i kao žrtve.
Prema savremenim shvatanjima životinje su jedan od carstava eukariota. Obično se djele na tri podcarstva: Mesozoa, Parazoa i Eumetazoa koja obuhvataju 39 tipova – koljena. Najveći broj vrsta spada u zglavkare (Arthropoda).
Napomena: Među prvim zagradama je broj poznatih subhijerarhijskih kategorija, a među drugima: broj opisanih vrsta.[17]
Životinje se mogu podijeliti u dvije široke skupine:
Polovina svih opisanih vrsta kičmenjaka su ribe, a tri četvrtine svih opisanih vrsta beskičmenjaka su insekti. U sljedećoj su tableli navedeni broj opisanih postojećih vrsta za svaku glavnu podgrupa životinja, prema procijenama za Crvene liste ugroženih vrsta, 2014.[22][23]
Preko 95% opisanih životinjskih vrsta su beskičmenjaci.
Životinje (latinski: Animalia) značajna su grupa organizama živog svijeta koji su svrstani u životinjsko carstvo. Općenito su to višećelijski organizmi koji sposobni da se kreću i prilagođavaju okolinskim uvjetima, te da se hrane drugim organizmima ili njihovim ostacima. Uvršteni su u domenu Eukariota.